Gost jutarnjeg programa Radija Herceg-Bosne bio je don Marin Marić, župnik u Obrima i župni upravitelj u Solakovoj kuli. Prisjetio se teških trenutaka koje su on i njegovi župljani proživjeli u noći s 3. na 4. listopada prošle godine, kada su strašne poplave pogodile konjički kraj.
„Dobro se sjećam te kobne noći. U ranim jutarnjim satima jedna baka mi je pokucala na vrata, a malo nakon toga njezin me unuk zvao. Kada sam otvorio prozor, čuo sam strašne zvukove i vidio prizore klizišta kamena, vode i stabala koja su plivala. Bili smo u svojevrsnom zatočeništvu jer nam se nije moglo prići ni s jedne strane. Oko 20 dana bili smo bez vode i struje“, prisjetio se don Marin.
Dodao je kako su ga tadašnje scene duboko pogodile: „Na misi toga jutra suze su bile moj odgovor. Ali Bogu sam zahvalan što sam mogao biti uz svoj narod, koji je većinom starije populacije.“
Evakuacija i prvi trenuci pomoći
Posebno teško palo mu je iskustvo evakuacije: „Nakon tri dana morali smo u ponoć napustiti domove s minimalnim stvarima. Iz svog župnog stana ponio sam samo torbicu i diplomu.“
Ipak, u tim je trenucima, kaže, nastojao biti oslonac: „Bio sam jedini mobilan, plakao sam jer nisam imao odgovore, ali sam pokušao koordinirati i pomoći ljudima. Bog mi je dao snagu.“
Don Marin se zahvalio svima koji su pomagali: „Hvala civilnoj zaštiti, legitimnim hrvatskim predstavnicima u BiH, apostolskom nunciju, Hrvatskom karitasu, biskupu u miru Peri Sudaru i mnogim drugima. To je bio veliki lanac dobrote.“
Posebno je naglasio zahvalnost Republici Hrvatskoj: „Često kažem da mi Hrvati u BiH imamo dvije domovine. Neizmjerna hvala vladi i građanima Republike Hrvatske na pomoći.“
Obnova i život danas
Govoreći o stanju godinu dana nakon poplava, istaknuo je da se život polako normalizira: „Već nakon 20 dana dobili smo vodu i struju. Obnavljaju se kuće, pomaže se ljudima u poljoprivredi i nabavci stoke. Neki još žive u kontejnerima, ali ljudi nisu ostavljeni. Može bolje i brže, ali obični ljudi nisu nezadovoljni.“
„Ova katastrofa bila je pravi ispit vjere. Kao svećenik sam se trudio obilaziti ljude i pomagati im, a mislim da nas je upravo vjera spasila. Naučio sam da život treba više cijeniti i da u svemu treba biti zahvalan“, kazao je don Marin.