Voze na tisuće kilometara, sate provode na graničnim prijelazima i dane provode odvojeni od svojih obitelji, no zahvaljujući jednoj stranici, vozači kamiona na europskim cestama nikada nisu sami. Priča o neformalnoj udruzi i stranici teretnjaci.ba svjedočanstvo je o nevjerojatnoj solidarnosti među kolegama na putu. Iako je riječ o projektu koji već desetljeće okuplja tisuće ljudi, organizira velike humanitarne akcije i svakodnevno olakšava život za upravljačem, pokretači ove priče donijeli su nesvakidašnju odluku – odlučili su ostati potpuno anonimni i svu pozornost usmjeriti na ljude koji žive ovaj posao, piše Večernji list BiH.
"Jedno od pitanja koje najčešće dobivamo jest tko zapravo stoji iza stranice teretnjaci.ba. Upravo zato odlučili smo da identitet ljudi koji je vode ostane poznat samo nama. Vjerujemo da bi otkrivanje identiteta moglo promijeniti put kojim ova zajednica danas uspješno ide, a naš je cilj da fokus uvijek bude na vozačima, prijevozu i sadržaju koji stvaramo. Kao pojedinci ne tražimo osobnu promociju. Najveća nagrada nam je činjenica da svojim radom možemo pomoći kolegama na putu, povezivati ljude iz prijevozničke branše i svakodnevno graditi zajednicu zasnovanu na poštovanju i solidarnosti. Sve što radimo, radimo iskreno, iz ljubavi i srcem. Upravo u tome leži naša tajna", ističu za Večernji list BiH iz teretnjaci.ba.
Početak priče
Cijela ova priča počela je prije nešto manje od trideset godina, kada se rodio autor ove inicijative, osoba kojoj je ljubav prema teretnjacima bila usađena doslovno od malih nogu.
"Doslovno, uz prva napisana slova i izgovorene riječi nastajali su i prvi crteži kamiona. Kako sam odrastao, ta ljubav postajala je sve veća i snažnija. Tijekom cijelog školovanja rodila se ideja da pokrenemo nešto u što ćemo uložiti svu tu ljubav. Sve izvannastavne aktivnosti provodili smo s ljudima koji obavljaju ovaj posao, učeći od njih i stječući nova znanja. Kamion je bio osnova svega", prisjećaju se početaka.
Početak prije deset godina nije bio lak, u vrijeme kada je konkurencija bila iznimno velika. Ipak, iskrenim pristupom ubrzo su osvojili simpatije ljudi i ujedinili vozače bez obzira na vjeru i naciju.
Danas, iza njih je punih deset godina neprekidnog rada. Zamislite taj pothvat: 365 dana u godini, u prosjeku 17 sati aktivnosti dnevno, više od 60 objava svaki dan. Tako su izgradili prepoznatljiv identitet profesionalnog vozača koji, uz sve svoje teške obveze, uvijek pronađe vremena podijeliti informaciju s kolegama s bilo koje točke planeta.
"Da biste radili ovaj posao, morate ga iskreno voljeti. Posao bez ljubavi nije posao, to mi vozači najbolje znamo. Kabina je naša druga kuća, naš dom. Na svijet gledamo drugačijim očima od većine ljudi. Život na putu svakodnevno nas uči novim lekcijama i pravilima", dodaju naši sugovornici.
Solidarnost
Stranicu teretnjaci.ba obilježio je i bezbroj humanitarnih akcija. Posebnu pozornost posvećivali su bolesnoj djeci, za čije su liječenje prikupljali novac, no jedna je akcija posebno srušila sve predrasude i pokazala neraskidivo bratstvo vozača.
Njihov kolega Sanel prije nekoliko godina doživio je tešku prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba smrtno stradala. Po zakonu ga je slijedila jednogodišnja zatvorska kazna ili mogućnost otkupa u iznosu od 36.500 KM.
"Kada smo objavili nalaze vještačenja koje je proveo sudski tim vještaka, kolege su predložili da zajednički prikupe novac za otkup kazne jer su okolnosti koje su dovele do nesreće bile nerazjašnjene.
Podaci s tahografa pokazali su da je kolega vozio u skladu sa zakonom, čak i manjom brzinom od dopuštene. Nije bio pod utjecajem alkohola ni opojnih sredstava. Za manje od 72 sata potreban iznos bio je prikupljen, a akciji su se odazvali kolege iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije. Učinili smo nešto u što mnogi nisu vjerovali da je moguće", s ponosom nam govore.
I tu nije bio kraj. Kada su razorni potresi pogodili Tursku, u suradnji s timom humanitarne organizacije Pomozi.ba, putem ove stranice pronađeno je oko 100 tegljača čiji su vozači pristali prevesti robu, a mnogi od njih prijevoz su obavili potpuno besplatno. Kako kažu, za nabrajanje svih humanitarnih akcija bila bi im potrebna najmanje dva dana.
Bolna realnost
Posao vozača nije nimalo lagan, što potvrđuju sve strože kontrole i primjena novih pravilnika, koji bi trebali unaprijediti ovu profesiju, ali zbog kojih se sve više vozača odlučuje napustiti ili promijeniti zanimanje, kažu nam.
Najveći problem s kojim se susreću vozači iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, država koje nisu članice Europske unije, jest primjena pravila 90/180.
"Naši vozači u Europskoj uniji tretiraju se kao turisti iako bi, po svakoj logici, trebali biti izuzeti od ovog pravila jer kroz zemlje EU-a uglavnom tranzitiraju obavljajući međunarodni promet robe. Upravo zbog toga naši vozači često prolaze kroz neugodna iskustva prilikom kontrola. Policijski službenici detaljno provjeravaju putovnice i računaju vrijeme provedeno u Schengenu, odnosno takozvano brojanje pečata", objašnjavaju.
"Jedan od naših administratora prije mjesec dana zaustavljen je od austrijske policije u blizini Welsa. Utvrđeno je da je u Schengenu proveo nešto više od 110 dana. Javio nam je da je zaustavljen, a nekoliko minuta poslije izgubili smo svaki kontakt s njim. Priveden je na mjestu, a zatim prebačen u pritvor Policijske postaje u Linzu. Unatoč svim našim pokušajima da dobijemo informacije, rečeno nam je da se sva komunikacija može odvijati isključivo preko odvjetnika. U pritvoru je proveo nepuna 48 sata, a ono što nam je poslije ispričao ne bismo poželjeli nikome. Nakon privođenja uslijedio je detaljan pregled tijela, oduzete su mu sve osobne stvari, a uvjeti boravka i hrana bili su ispod svakog dostojanstva."
To je samo jedan od problema s kojima se vozači svakodnevno susreću. Veliki problem predstavljaju i višesatna čekanja na izlazu iz matičnih država i ulazu u Hrvatsku. Nerijetko na granici provedu i po devet sati, što je u ovom poslu gotovo neizdrživo. Pojednostavljenje carinskih procedura i bolja protočnost graničnih prelaza značajno bi olakšali rad vozača i omogućili da roba stigne na odredište u planiranom roku, kažu za Večernji list administratori stranice.
Stil života
Unatoč svim nepravdama i teškim uvjetima, teretnjaci.ba danas su postali autentičan stil života. Naša obilježja postala su znak raspoznavanja među kolegama. "Dovoljno je da netko primijeti pločicu s našim imenom ili naljepnicu na kamionu i priča odmah počinje. Iz tih susreta često nastaju prijateljstva koja traju godinama.
"Naša stranica svakodnevno služi kao aktivna podrška vozačima. Na njoj kolege mogu naučiti nešto novo, pročitati važne informacije s ceste ili podijeliti vlastita iskustva. Upravo tako znanje se prenosi mnogo lakše, a vozači jedni drugima postaju najveća podrška. Teretnjaci.ba danas je mnogo više od obične stranice. Ona je fotografija koja je ovo zanimanje oslikala najljepšim bojama. Posao koji radimo i sve aktivnosti oko stranice zahtijevaju mnogo vremena, truda i odricanja. Ali za ovakve ljude, kolege i kompanije vrijedi dati svaki atom snage.
Naš najveći uspjeh nisu brojke, već ljudi koji stoje uz nas. Kolege i kompanije naš su vjetar u leđa. Iza nas je tek jedno desetljeće rada, a mi ćemo biti tu sve dok među ljudima bude živjela ova ljubav", zaključuju za Večernji list BiH.