Stephanie Muller (23), socijalna radnica iz New Yorka odrasla je u kršćanskoj obitelji, a odluka da sa seksom čeka sve do braka bila joj je sasvim normalna i prirodna. 2013. godine upoznala je svog sadašnjeg supruga Andrewa (31), a romantični odnos počeli su 2015. Par nije otkrio njezino stanje sve do medenog mjeseca, a sve su ispričali za dailymail.co.uk.
Nakon dvije godine veze, u svibnju 2017. odlučili su se vjenčati, a na medenom mjesecu spavati zajedno. Stephanie bi to, logično, bio prvi put. "Prvi put imali smo poteškoće s penetracijom, ali mislili smo da se samo trebam opustiti. Zatim sam dobila gljivičnu infekciju i bilo mi je jako nelagodno. Nikada to nisam imala, a trajala mi je tri mjeseca zbog raznih lijekova koji nisu radili svoj posao", rekla je Stephanie.
Kada se oporavila od infekcije mislila je kako će sada napokon moći imati odnose. 2018. posjetila je ginekologa koji joj je otkrio kako ima vaginismus - stanje u kojem se vagina grči i 'stišće'.
"Moj suprug i ja razgovarali smo o mom stanju koje nas je dovelo da života poput cimera. Niti jedan od nas nije htio predložiti seks, bili smo razočarani i zaspali bi plačući."
Njezino stanje nije moglo pokriti osiguranje, pa joj je prepisan Vicodin, lijek za otklanjanje boli kako bi mogla napokon imati odnose s mužem. Odbijajući prihvatiti to, Stephanie je počela istraživati svoju dijagnozu i kako ju tretirati. Otkrila je terapiju zdjelice i kupila set dilatatora - pomagalo za otvaranje cerviksa. Stephanie sada kaže da je godinama osjećala sram zbog činjenice da nije mogla seksati sa suprugom i priznala je da je razmišljala o prekidu. "Vaginismus je teška stvar, a još težom ju čini osjećaj izoliranosti i srama. Osjećala sam se posramljeno, slomljeno i kako ni sa kim ne mogu o tome razgovarati. Andrew i ja osjećali smo da smo izgubili veliku stvar. On je bio ogromna podrška na cijelom ovom putovanju. Kada god bih rekla nešto negativno za sebe on bi me razuvjerio da to nije istina i da me voli."
2018. napokon je Stephanie bila dovoljno sigurna i hrabra da kaže prijateljima što je to narušilo njezin brak. U siječnju 2019. kontaktirala je Ženski centar za terapiju kako bi započela s tretmanom i uz točne upute prebolila vaginismus. Od tada slobodno govori o ovoj bolesti i vlastitom iskustvu kako bi pomogla drugim ženama koje su se našle u istom problemu.
"Nema dovoljno upozorenja o ovoj bolesti, samim time ni dovoljno znanja jer postoji veliki strah. Ima puno stvari koje mogu otkriti i reći nekom s istim stanjem. Važno mi je da slobodno o tome govorim jer nema mjesta sramu."
