Mnogi su danas nezadovoljni životnim vijekom kućanskih aparata, zbog čega se s nostalgijom prisjećaju vremena kada su pojedini uređaji u obiteljskim domovima radili desetljećima. Malo koji kućanski aparat tako snažno priziva tu nostalgiju kao stari hladnjak. Tko se sjeća Obodinovih i drugih modela kakvi su desetljećima stajali u jugoslavenskim kuhinjama, vjerojatno pamti i njihov karakterističan raspored: veliki rashladni prostor zauzimao je većinu uređaja, dok se mali zamrzivač nalazio na samom vrhu, piše Jutarnji list.
Danas, kada su popularni hladnjaci s velikim ladicama zamrzivača pri dnu, takav raspored djeluje gotovo kao relikt nekog drugog vremena. No iza njega nije stajala samo estetika tadašnjih kuhinja. Konstrukcija je bila povezana s vrlo jednostavnim principima rashladne tehnike i prirodne cirkulacije zraka.
„I danas radi, a nikada se nije pokvario”
Koliko su takvi hladnjaci ostali u kolektivnom sjećanju, pokazuju i reakcije koje stare fotografije Obodina redovito izazivaju.
Na YouTubeu se mogu pronaći snimke posvećene starim Obodinovim hladnjacima, među njima i video na kanalu TV Svaštare.
Slične priče pojavljuju se i u komentarima na Instagramu. Mnogi korisnici uvjereni su da su se kućanski uređaji nekada proizvodili kvalitetnije, a pojedini dugovječnost starih hladnjaka uspoređuju s današnjim iskustvima.
„To je proizvod iz vremena kada su ljudi pravili stvari da traju. A ne kao danas, kada namjerno sabotiraju proizvode u procesu proizvodnje, da imaju rok trajanja pet-šest godina. Da im mi redovnom kupnjom održavamo tvornice”, jedan je od komentara.
Riječ je, dakako, o mišljenju korisnika društvenih mreža, a ne o dokazu da su proizvođači nekada namjerno izrađivali dugovječnije uređaje ili da se današnji namjerno konstruiraju kako bi trajali samo određeni broj godina.
Drugi se šale da je Obodin toliko neuništiv da bi se u njemu moglo preživjeti čak i nuklearni udar. No posebno je zanimljiv broj ljudi koji tvrde da njihovi primjerci i dalje rade ili da se tijekom desetljeća korištenja nikada nisu pokvarili.
„Imam Obodinov frižider iz 1971., super hladi, nikada se nije pokvario”, piše jedan korisnik. Druga se osoba prisjeća: „Služio me 32 godine i u ispravnom stanju sam ga poklonila. Nikad u kvaru.”
Za neke su uspomene još osobnije. „Frižider našeg djetinjstva, naš je bio stariji, ja sam odrasla uz njega. Sjećam se i metalne posudice za led koja je dolazila uz njega i u njoj smo nekada radili sladoled”, stoji u jednom od komentara.
Takva svjedočanstva nisu statistički dokaz da su svi nekadašnji hladnjaci trajali dulje od današnjih, ali dobro pokazuju koliko su pojedini modeli postali dio obiteljske svakodnevice i kolektivne memorije.
A iza njihova prepoznatljivog izgleda doista je stajala zanimljiva tehnička logika.
Sve počinje s jednostavnom fizikom
Iako hladnjaci s gornjim zamrzivačem nisu bili jugoslavenski izum, desetljećima su bili rašireni diljem svijeta, dobro poznati modeli iz nekadašnjih jugoslavenskih tvornica pripadali su generaciji relativno jednostavno konstruiranih kućanskih uređaja. Njihov raspored nije bio slučajan.
Kod starijih hladnjaka s ručnim odmrzavanjem sustav hlađenja bio je jednostavniji od onoga kakav danas nalazimo u brojnim uređajima.
ASHRAE, Američko društvo inženjera za grijanje, hlađenje i klimatizaciju, u svojem stručnom priručniku opisuje hladnjake s ručnim odmrzavanjem kod kojih se rashladni prostor hladi prirodnom konvekcijom zraka preko hladne površine isparivača smještenog pri vrhu odjeljka. Ta hladna površina mogla je istodobno oblikovati prostor u kojem se čuvala zamrznuta hrana, piše Jutarnji list.
Fizika koja stoji iza toga prilično je jednostavna. Hladniji zrak gušći je od toplijeg pa se spušta, dok se topliji zrak podiže. Kada se izvor hlađenja nalazi pri vrhu, ohlađeni zrak prirodno se spušta kroz unutrašnjost hladnjaka, a topliji se vraća prema hladnoj površini. Tako nastaje prirodno strujanje zraka.
Kod hladnjaka s jednim vratima isparivač je mogao biti oblikovan poput male kutije, čija je unutrašnjost služila za zamrzavanje i čuvanje zamrznute hrane. Budući da se prijenos topline u takvom sustavu velikim dijelom odvijao prirodnom konvekcijom, za cirkulaciju zraka nije bio potreban ventilator isparivača.
U usporedbi s mnogim današnjim hladnjacima opremljenima ventilatorima, senzorima, elektroničkim upravljanjem i kanalima za distribuciju zraka, princip je bio iznenađujuće jednostavan.
To, međutim, ne znači da je svaki stari hladnjak automatski bio kvalitetniji ili dugovječniji od današnjega. Ono što se može reći jest da je takav sustav za distribuciju hladnog zraka zahtijevao manje komponenti.
Obodin je postao dio svakodnevice
U Jugoslaviji je hladnjak tijekom druge polovice 20. stoljeća postupno prestao biti luksuz i postao standardni dio kućanstva, a jedno od imena koje je ostalo posebno snažno povezano s tim razdobljem bio je Obodin.
Tvornica Obod s Cetinja počela je razvijati proizvodnju kućanskih aparata tijekom 1950-ih, a hladnjak Obodin predstavljen je 1954. godine na Zagrebačkom velesajmu kao prvi hladnjak proizveden u Jugoslaviji.
Hladnjaci poput Obodina s vremenom su postali toliko prisutni da ih danas mnogi pamte gotovo kao dio inventara obiteljskih kuhinja. Uz njih su se, naravno, pojavljivali i uređaji drugih jugoslavenskih proizvođača, među kojima je posebno važnu ulogu imalo Gorenje.
Raspored sa zamrzivačem pri vrhu, međutim, nije bio posebnost jugoslavenske industrije. Bio je dio mnogo šireg razvoja rashladnih uređaja i desetljećima uobičajen na brojnim svjetskim tržištima.
Zašto je zamrzivač kasnije završio na dnu?
Razvojem rashladne tehnologije konstrukcija hladnjaka postala je znatno fleksibilnija. Ventilatori i sustavi za usmjeravanje zraka omogućili su proizvođačima precizniju kontrolu strujanja hladnog zraka, pa položaj zamrzivača više nije morao biti toliko vezan uz jednostavnu prirodnu konvekciju.
Tada je u prvi plan sve više dolazila ergonomija.
Svježu hranu, mlijeko, povrće, napitke i ostale namirnice iz hladnjaka većina ljudi uzima češće nego proizvode iz zamrzivača. Premještanjem zamrzivača na dno najčešće korišteni rashladni prostor podignut je bliže razini očiju.
Današnji proizvođači upravo praktičnost navode među glavnim prednostima hladnjaka s donjim zamrzivačem: svježe namirnice nalaze se više, lakše su dostupne i potrebno je manje saginjanja pri svakodnevnom korištenju uređaja.
Donji zamrzivač zato nije sam po sebi dokaz naprednijeg principa hlađenja. Njegova velika prednost krije se u praktičnosti i načinu na koji danas koristimo hladnjak.
Stari raspored ipak ima jednu zanimljivu prednost
Priča ovdje dobiva zanimljiv obrat. Iako hladnjak s gornjim zamrzivačem danas mnogima izgleda staromodno, takav raspored nije nestao niti je tehnološki besmislen.
ENERGY STAR i danas kupcima koji žele energetski učinkovit hladnjak savjetuje da razmotre model sa zamrzivačem na vrhu. Prema njihovim informacijama, modeli s gornjim zamrzivačem u pravilu troše najmanje energije u usporedbi s hladnjacima sa zamrzivačem na dnu ili side-by-side izvedbama.
Još je konkretnije američko Ministarstvo energetike. U svojem vodiču za kuhinjske uređaje navodi da hladnjaci sa zamrzivačem na vrhu mogu trošiti od 10 do 25 posto manje energije od modela s donjim zamrzivačem ili zamrzivačem smještenim sa strane.
Naravno, stvarna potrošnja pojedinog hladnjaka ovisi o čitavom nizu čimbenika - njegovoj veličini, konstrukciji, izolaciji, kompresoru, postavljenoj temperaturi i načinu korištenja, pa se samo prema položaju zamrzivača ne može zaključiti koliko će određeni uređaj trošiti.
Ipak, činjenica da se klasična konfiguracija s gornjim zamrzivačem i danas povezuje s vrlo dobrom energetskom učinkovitošću daje tom naizgled zastarjelom dizajnu sasvim novu perspektivu.
Nije bila jugoslavenska tajna, nego pametna konstrukcija svojega vremena
Odgovor na pitanje zašto su brojni hladnjaci kojih se sjećamo iz jugoslavenskih kuhinja imali zamrzivač na vrhu zato je nešto složeniji od nostalgičnih priča o uređajima koji se „nikada nisu kvarili”.
Nije riječ o tajnom jugoslavenskom receptu za vječni hladnjak niti možemo tvrditi da su serviseri zbog takve konstrukcije ostajali bez posla.
Objašnjenje je zapravo zanimljivije.
Takav raspored odgovarao je konstrukciji mnogih tadašnjih hladnjaka: isparivač postavljen visoko mogao je hladiti unutrašnjost uz pomoć prirodne konvekcije, bez ventilatora potrebnog za cirkulaciju zraka. Bio je to jednostavan i funkcionalan sustav dobro prilagođen tehnologiji svojega vremena.
A možda najbolji dokaz da sama ideja nije bila nimalo loša jest to što hladnjaci s gornjim zamrzivačem postoje i danas. Dok su se nekada oslanjali na jednostavnu fiziku i konstrukciju svojega vremena, danas ih programi energetske učinkovitosti i dalje izdvajaju kao racionalan izbor, piše Jutarnji list.
Otvori KEKS Pay
