- Zašto si se vratila kući, zašto nisi ostala u Austriji? A kamo da idem kad radim u Austriji na brodu. Da spavam na cesti? Zašto si uopće išla van raditi, to je također bilo jedno od pitanja koje sam čula kad se pročulo da sam zaražena koronavirusom. Otišla sam u Austriju jer tamo mogu više zaraditi i uštedjeti, a ne zbog nekog hira - kaže Marijana H. iz gornjeg Međimurja, koja je po povratku iz Austrije u rodno selo oboljela kad je bila u samoizolaciji, a koronavirus nije zaobišao ni ostale članove njezine obitelji - mamu, tatu i starijeg brata.
Simptome je osjetila nakon deset dana u samoizolaciji, i to kao laganu prehladu. Začepljen nos, bez kašljanja. Tek kad je posve izgubila osjete okusa i mirisa, majka joj je rekla da bi to mogla biti korona jer je čula da su gubici osjeta među simptomima. Kako je i sama osjećala da joj nije dobro, obje su testirane, i za obje su nalazi bili pozitivni na COVID-19. Marijana radi na riječnom brodu koji plovi Dunavom. - Možda sam pokupila virus na aerodromu kad sam se vraćala kući ili na brodu od nekog od gostiju. Tko to zna... - kaže.
Ona i majka prve su izliječene, prije nekoliko dana vratio se kući iz Županijske bolnice Čakovec i otac, a sad se još čekaju dva uzastopna negativna nalaza za brata. - Nisam se bojala za sebe, nego najviše za mamu, pa tatu i brata. Meni se stanje popravilo za dva do tri dana i sve je prošlo kao obična prehlada. No, ostali su ukućani imali upalu pluća. To valjda ovisi i o imunitetu. Meni virus očito nije stigao do pluća - kaže.
Mama je astmatičarka i za nju je bolest bila puno gora od gripe. Obitelj se teško nosila i s komentarima na društvenim mrežama i po selu. Strah i panika učinili su svoje. No, stizala im je u velikom broju i podrška koja im je u teškim trenucima puno značila. Bolest, veli, može pogoditi svakoga.
U Međimurskoj županiji dosad je oboljelo ukupno osam osoba, s time da su četiri iz te jedne obitelji.
