Preliminarni rezultati popisa stanovništva, kućanstava i stanova u BiH pokazuju da je broj stanovnika od posljednjeg popisa 1991. pao za više od deset posto. U Federaciji živi 62,55 posto stanovnika BiH, u RS 35 posto, a u Brčkom 2,45 posto. Etnički sastav stanovništva, kao najzanimljiviji podatak iz popisa, još nije poznat, ali je već sad očigledna drugačija teritorijalna organizacija lokalnih zajednica u BiH, nakon popisa. Podatke o broju stanovnika pojedinih općina i gradova u BiH, na osnovi ovogodišnjeg popisa, teško je uspoređivati s rezultatima iz 1991. jer je njihova teritorijalna organizacija danas potpuno drugačija.
Rascjepkano Sarajevo
Najočitiji primjer za ovo je grad Sarajevo, koji sada čine četiri gradske općine (Centar, Stari Grad, Novi Grad i Novo Sarajevo), s 291.500 stanovnika. Predratni grad činile su, uz ove, još šest općina (Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Pale, Trnovo i Vogošća). Ako se izuzmu Pale, preostalih devet općina čine Sarajevsku županiju koja, prema popisnicama, ima 438.000 stanovnika u odnosu na 525.000 prije rata. Osim žrtava rata, razlog manjeg broja stanovnika je i u izdvajanju dijela teritorije u grad Istočno Sarajevo u Republici Srpskoj.
Smanjenje je veliko, naročito općina Novo Sarajevo, koje ima oko 36.000 stanovnika manje nego što je imala 1991. godine, zatim općina Centar, pa Novi Grad – sve su one smanjene jer je jedan dio pripao Republici Srpskoj. Ilidža ima nešto povećanja, oko 4000, Vogošća oko tri i nešto tisuće stanovnika, jer se u te općine doselio određen broj stanovnika s područja RS-a. Trnovo je prije rata bilo u sastavu grada Sarajeva. Danas je ova općina podijeljena, jedan dio je u Federaciji, s 1830 stanovnika, a drugi u Republici Srpskoj s 2192 stanovnika, što je daleko od 7000 s popisa prije 22 godine. Posebno su zanimljivi rezultati popisa u općini Doboj.
Budućnost
Naime, općina Doboj je podijeljena na Doboj u RS-u, zatim Doboj Istok i Doboj Jug u Federaciji, dok je dio ušao u sastav općine Usora. Kada se zbroji stanovništvo „svih Doboja”, još uvijek se ne može dostići broj od 102.000 stanovnika prije rata. Neke općine u Hercegovini – na primjer Široki Brijeg, Posušje, Grude, Trebinje, Čitluk, bilježe povećan broj stanovnika. Međutim, smanjen broj stanovnika, prema popisnicama, imaju grad Mostar (13.000 manje), Konjic (5000 manje) i Jablanica (2000 stanovnika manje) u usporedbi s rezultatima popisa 1991. Na popisu 1991. najmanja općina je bila Ljubinje s 4162 stanovnika. Danas u ovoj istočno hercegovačkoj općini ima 400 stanovnika manje. Više stanovnika ima Bijeljina (114.663 na popisu 2013, prema 96.988 na prethodnom), u koju se vratio veliki broj Bošnjaka. I Banja Luka ima više stanovnika u odnosu na popis 1991. Ona broji danas oko 199.000 stanovnika, a prije rata je imala 195.000. Međutim, prije rata je u Banjoj Luci živjelo oko 30.000 Hrvata, 28.000 Bošnjaka, bilo je 106.000 Srba. Karakteristična je općina Sanski Most koja je prije rata imala 60.300 stanovnika, a danas 47.400.
Iz nje je izdvojena općina pod nazivom Oštra Luka u sastavu Republike Srpske, koja ima oko 3000 stanovnika. To znači da Sanski Most ima “manjak” od 10.000 ljudi.
Preliminarni rezultati popisa otkrivaju da neke općine u Bosni i Hercegovini – na primjer Istočni Drvar (109) imaju manje stanovnika nego jedan sarajevski neboder. Istočni Mostar ima 280, Kupres u RS 380, a Petrovac 367 stanovnika. Općina s malim brojem stanovnika više ima u Republici Srpskoj nego u Federaciji, ali ima i u Federaciji. S ekonomske strane, takve općine nemaju perspektivu u budućnosti, jednostavno su nemoćne razvijati se.
