Podnošenjem zahtjeva Bosne i Hercegovine za članstvo, koji je 15. veljače 2016. ministru vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske, u svojstvu predstavnika države koja u tom ciklusu predsjeda EU-om, predao tadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović, započeta je nova faza procjenjivanja sposobnosti BiH da postane članicom, odnosno stekne kandidacijski status, piše Večernji list BiH.
Više bismo dobili
Više od pet godina kasnije BiH i dalje čeka taj status, a Europska komisija postavila je jasnih 14 prioriteta koje treba (u određenoj mjeri) ispuniti kako bi BiH i dobila kandidacijski status. Kao mogući datumi spominjani su srpanj ili kraj ove godine, ali iz Bruxellesa su jasno stavili do znanja kako to ponajviše ovisi o samoj BiH i spremnosti njezinih političkih aktera ispuniti ono što je postavljeno kao uvjet. Pomaka u ispunjavanju tih prioriteta ima, ali zastoj je uočljiv posebice u izbornoj reformi te reformi pravosuđa. Mnogo je toga što bi BiH dobila kandidacijskim statusom iako treba znati kako će i nastavak europskog puta ovisiti o nastavku reformi u samoj BiH. Naime, dobivanje statusa kandidata ne znači automatski i otpočinjanje pregovora o ulasku u EU. Prije otvaranja pregovora o pojedinim poglavljima mogu proći i godine, što potvrđuju iskustva nekih drugih zemalja na europskom putu.
Primjerice, Srbija je još 2012. godine dobila kandidacijski status na koji je čekala tri godine, jer je u prosincu 2009. godine podnijela zahtjev za članstvo u EU. Danas, 2021. godine, Srbija još otvara pregovaračka poglavlja. Mnogo brži nije ni put Crne Gore, ali ni drugih zemalja naše regije.
Ipak, jasne su prednosti kandidacijskog statusa za BiH te su one čak i veće nego za ostale zemlje, poput Srbije ili Crne Gore. Status kandidata za BiH bi značio jasnu perspektivu članstva i snažan poticaj reformama te razvoju demokracije. Osim toga, donio bi i određenu političku stabilnost koja BiH kronično nedostaje. Ispunjavanjem političkih kriterija BiH bi dodatno konsolidirala demokratske reforme na putu izgradnje funkcionalne države i ojačala mehanizme vladavine prava, a usklađivanjem zakonodavstva dogradila bi vlastite standarde u oblasti ekonomije i gospodarstva.
Optimistični scenarij
Kandidacijski status, nadalje, otvara velike mogućnosti za korištenje novih značajnih europskih financijskih fondova. Treba znati kako sam status kandidata u smislu financijske pomoći ne znači mnogo ako BiH nema gotove projekte koje bi ponudila Europskoj uniji za financiranje. Iskustva drugih zemalja pokazuju kako su za vrijeme svog kandidacijskog statusa koristile svega 10-ak posto mogućih sredstava. No, i to je, prevedeno u novčane vrijednosti, ogroman iznos. Ovo je, znači, optimistični scenarij koji predviđa da BiH tijekom ove godine ispuni uvjete za dobivanje kandidacijskog statusa za članstvo u EU. Ako se, pak, to ne dogodi, a iskustvo nas uči kako treba računati s tom opcijom, BiH slijede dodatni problemi. Sve naprijed navedene koristi će izostati, a financijska pomoć ovisit će doslovno o dobroj volji EU-a. Koliko znači kada ste unutra, a ne izvan Unije pokazuje se i ovih nekoliko mjeseci koliko traje borba za cjepivo protiv COVID-19. Osim tog materijalnoga ili financijskoga čimbenika, izostanka sigurnosti u pogledu priljeva novih investicijskih i drugih sredstava, BiH će se suočiti i s političkim posljedicama. EU će se vjerojatno više fokusirati na neke druge zemlje, ostavit će BiH da se sama bori sa svojom nefunkcionalnošću i unutarnjim trzavicama. Bit će to jasan signal i investitorima da zaobilaze BiH, a mladim ljudima da nastave s iseljavanjem na Zapad. Unutarnje urušavanje države i društva teško bi se zaustavilo jer ne treba zaboraviti kako je iduća godina izborna, a to u ovakvom ambijentu znači dodatne nacionalne, socijalne i druge tenzije te nestabilnosti. •
