Ovaj dan, 24. lipnja 1993. godine, na svetkovinu sv. Ive, Hrvati Žepča nikada ne smiju zaboraviti. Taj je datum mogao postati početak kraja hrvatskog naroda u žepačkom kraju, pa i u cijeloj središnjoj Bosni. No, zahvaljujući nadljudskim naporima hrabrih branitelja i cjelokupnog puka, on je ušao u povijest kao početak jedne od najvećih vojnih pobjeda i simbola opstanka postrojbi HVO-a.
HVO nije imao interes za sukob: Držali linije prema VRS-u
Dok se sukob između HVO-a i Armije BiH nezaustavljivo širio iz Hercegovine prema središnjoj Bosni, svi vojni pokazatelji govorili su da 111. xp brigada HVO-a nema velike izglede za obranu u slučaju napada. Žepačka enklava bila je u izrazito nepovoljnom strateškom položaju, potpuno odsječena od glavnine hrvatskih snaga.
Treba naglasiti da je HVO do tada nosio glavni teret zaustavljanja prodora Vojske Republike Srpske iz smjera Teslića te obrane na novošeherskom bojištu, pretrpjevši značajne gubitke. Također, HVO je više od godinu dana logistički i vojnički pomagao Armiji BiH u obrani Maglaja. Iz samog rasporeda snaga i situacije na terenu kristalno je jasno da HVO Žepče nije imao nikakav interes niti cilj otvarati novi sukob. Hrvatsko vodstvo Žepča, svjesno katastrofalnih posljedica, do zadnjeg je trenutka pokušavalo očuvati mir s lokalnim bošnjačkim predstavnicima, ali pojedinim centrima moći mir nije bio opcija.
Operacija "Objekt": Devet brigada protiv jedne enklave
Sve je počelo 24. lipnja 1993. u 9 sati i 20 minuta. Postrojbe Armije BiH pokrenule su opći napad iz pravca Željeznog Polja na pripadnike 111. xp brigade HVO-a na koti 803 iznad sela Brezovo Polje. Napad je izveden pod kodnim nazivom „Objekt“, a operacijom je rukovodila Operativna grupa „Bosna“.
U napadnim djelovanjima sudjelovalo je čak devet brigada Armije BiH, pojačanih radikalnim postrojbama Muslimanskih obrambenih snaga (MOS), uključujući dijelove 7. muslimanske brigade i odreda El Mudžahid. Cilj je bio jasan: vojnički poraziti i razoružati HVO te potpuno protjerati hrvatsko civilno stanovništvo s područja općina Žepče, Zavidovići i Maglaj, po scenariju koji je već bio viđen u Zenici, Kaknju i Bugojnu.
268 dana u potpunom okruženju
Otpisani od stranih analitičara, iscrpljeni i stiješnjeni na kružnoj obrambenoj crti dugoj 62 kilometra s čak 543 borbena položaja, branitelji su učinili nemoguće. Obranili su svoje domove i nanijeli prvi veliki vojni poraz višestruko brojnijem napadaču.
Sve do potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. godine, Žepče je proživjelo 268 dana teške blokade, gladi i neizvjesnosti. Više od 20.000 hrvatskih civila svakodnevno je živjelo pod paljbom i prijetnjom proboja linija. U tim sudbonosnim danima, 111. xp brigada HVO-a, zajedno s legendarnom bojnom Komušina te bojnom "Andrija Tadić" iz sastava postrojbe "Ante Bruno Bušić“, ispisala je podvige koji prkose svim pravilima ratovanja.
Cijena slobode: 257 ugašenih života
Ova pobjeda imala je golemu cijenu. U ratnom sukobu koji je trajao manje od godinu dana, život je izgubilo 257 hrvatskih branitelja, dok ih je 639 ranjeno. Armija BiH zarobila je 44 pripadnika HVO-a, među kojima i 27 branitelja koji su zarobljeni na maglajskom bojištu dok su držali linije prema srpskim snagama. Veliki broj civilnih žrtava, među kojima je bilo i djece, trajni je podsjetnik na tragediju ovog kraja.
Danas, na 33. obljetnicu početka napada, s dubokim poštovanjem i vječnom zahvalnošću prisjećamo se svih poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja te nevinih civila Žepča. Njihova je žrtva trajni temelj slobode i opstanka hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Neka im je vječna slava i hvala.
Otvori KEKS Pay
