Izbor legitimnog hrvatskog člana Predsjedništva BiH, unatoč ograničenim ustavnim i zakonskim nadležnostima kolektivnog šefa države, mogao bi imati brojne pozitivne i za budućnost BiH i njezina europskog puta suštinske posljedice, pod uvjetom da druga dva člana Predsjedništva BiH pokažu dovoljno političke zrelosti i mudrosti podržati politički kurs o kojemu je govorila Darijana Filipović, a tiče se toliko potrebne relaksacije međunacionalnih odnosa, piše Večernji list BiH.
Najmanji nazivnik
U strateškom vanjskopolitičkom smislu, iako je jedna od ovlasti Predsjedništva BiH vođenje vanjske politike, u biti pitanje odnosa prema Europskoj uniji i ispunjavanja reformi ipak je u nadležnosti Vijeća ministara, entitetskih vlada te u jednoj mjeri, tamo gdje postoje podijeljene, ali i isključive nadležnosti, županijskih skupština. No to ne znači da Predsjedništvo BiH ne može napraviti iskorak u smjeru europskih integracija, ako ništa onaj posredne prirode, stvarajući ozračje dogovora i uvažavanja te pružajući primjer kako predstavnici triju konstitutivnih naroda ipak imaju najmanji zajednički nazivnik.
Takva poruka posljedično bi se mogla odraziti i na ozračje unutar budućeg Vijeća ministara, od kojega građani imaju iznimno velika očekivanja. Ipak, ovdje treba biti oprezan vodeći se iskustvom iz prethodnih nekoliko godina, a osobito posljednje dvije kada je došlo do postupnog usporavanja na ispunjavanju europskih reformi, kulminacija čega je potpuni zastoj u ispunjavanju reformi iz Reformske agende.
Posljedično postoji realna opasnost da BiH izgubi značajna financijska sredstva, moguće čak i 373 milijuna eura, a onda i više ako se nastavi dosadašnja "dinamika" rada. Pozadina svega su osnažena antieuropska klima i stav unutar srpskog političkog korpusa, podržani izvana, a osobito hibridnim utjecajima Moskve. Kako vratiti srpske političare na europske tračnice i odustajanje od secesionizma, bit će možda i jedan od dvaju najtežih zadataka nove vlasti; drugi je kod Bošnjaka osnažiti svijest o tomu da je BiH zajednička kuća triju naroda te kao takva ne može biti isključivo građanska i centralizirana.
S druge pak strane, u infrastrukturnom pogledu evidentno je da je utjecajem bošnjačke politike došlo do blokade za BiH ključnog projekta - autoceste kroz Mostar, navodno zbog pitanja vojne imovine.
Kao što je poznato, Predsjedništvo BiH već je dulje vrijeme blokiralo donošenje rješenja za dionicu od južnog izlaza Mostara do Bune. I dok se mozaik dionica od granice s Hrvatskom do kraja Dubravske visoravni već posložio, a intenzivno se radi i na tunelu Kvanj, uz koji autocesta dolazi praktički do Bune iz smjera juga, Mostar je do sada ostajao crna rupa.
Blokada autoceste
Razlog blokade je navodna briga za vojnu imovinu kod Ortiješa, no "kvaka" što je Ministarstvo obrane BiH, tijelo jedino nadležno za procjenu i kategorizaciju vojne imovine, u skladu sa Zakonom o obrani Bosne i Hercegovine, uz prethodnu sveobuhvatnu stručnu i stratešku analizu nadležnih tijela unutar Ministarstva i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, donijelo odluku kojom je predmetnu imovinu označilo kao neperspektivnu.
Međutim, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nije usvojilo tu odluku iako se radi o pitanju od javnog i strateškog značaja, posebno zbog činjenice da je izgradnja koridora Vc predmet ratificiranih međunarodnih ugovora i financijskih sporazuma. Hrvatski politički predstavnici čak su zagovarali i intervenciju OHR-a ističući kako je dugotrajno institucionalno blokiranje provedbe preuzetih obveza protivno načelima i obvezama iz Aneksa 10 Daytonskog mirovnog sporazuma. Sada kada u Predsjedništvu BiH postoji drugačiji odnos snaga, možda će se stvoriti ozračje međusobnog uvažavanja i svijesti o potrebi davanja podrške nastavku realizacije navedene dionice, tim više što je riječ o projektu od osobitog značaja ne samo za Mostar i regiju Hercegovine već i za BiH u cjelini, ali i Europsku uniju i njezinu paneuropsku prometnu strategiju.
Otvori KEKS Pay
