Polaganjem vijenaca i molitvom pred Središnjim spomen obilježjem poginulim hrvatskim braniteljima Žepča, predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata općine Žepča i Zeničko-dobojske županije u utorak 05. ožujka obilježili su 30. obljetnicu razmjene hrvatskih logoraša iz Žepča. Razmijenjeni su nakon 255 dana provedenih u zatočeništvu u podrumskim prostorijama zgrade MUP-a u Maglaju. U pitanju su 33 pripadnika HVO-a i četiri hrvatska civila. Prema svjedočenju preživjelih, zarobljeničke dane obilježile su im svakodnevne fizičke i psihičke torture, a nerijetko su korišteni i kao živi štit na prvim crtama bojišnice.
Priča o njihovu zarobljavanju mogla bi se iskoristiti za scenarij filma na temu ratne izdaje rijetko viđene čak i na prostorima BiH. Zarobili su ih pripadnici Armije R BiH nakon što su obranili Maglaj od srske agresije na poziv civilnih vlasti Maglaja. Zarobljeni su na crtama obrane prema Vojsci Republike Srpske 26. lipnja 1993. godine, a razmijenjeni nakon brojnih pokušaja zapovjedništva 111.xp brigade HVO-a 05. ožujka 1994. Inače, postrojbe HVO-a odigrale su ključnu ulogu u obrani od srpske agresije šireg područja, od Doboja i Usore do Maglaja i Zavidovića.
U sklopu operacije „Usorska greda“, vojska bosanskih Srba u svibnju '92. godine ovladava područjem Doboja te započinje s napadima na Usoru i Komušinu iz pravca Teslića s ciljem spajanja Doboja i Banja Luke. 30 svibnja '92. godine srpske snage nalaze se na kotama u blizini Maglaja te tako odvajaju Tešanj i Usoru od Žepča. Uspskos nezavidnom položaju u kojem se našli, potpuno okruženi srpskim snagama, pripadnici 111.xp brigade HVO-a Žepče, na sebe preuzimaju teret obrane i Maglaja kojeg će nositi 295 dana i tijekom kojeg uspijevaju obraniti Maglaj od srpske agresije.
Civilne vlasti Maglaja u tom trenutku svjesne da nemaju ni snage ni kapaciteta zaustaviti prodor srpskih snaga donose Odluke kojom obranu Maglaja povjeravaju žepačkoj Brigadi HVO-a. „Odlukom broj:01-98-1/92 od 02.06.1992. obrana općine Maglaj povjerava se zapovjedništvo HVO-a Žepče, Zavidovići, Maglaj i Teslić sa sjedništem u Žepču.
Ovom odlukom se formirane formacije Teritorijalne obrane i MUP-a Maglaj, stavljaju pod zapovijedanje HVO Žepče, uz obvezu nošenja oznaka HVO-a kao i oznaka Republike BiH“, stoji u navedenoj odluci koju, uz ostale članove Kriznog stožera potpisuje i predsjednica Ratnog predsjedništva Maglaja Aida Smajić. Samo dan poslije Odluke kriznog stožera, postrojbe HVO-a kreću s uspostavom čvrstih crta obrane, zaustavljajući daljnji prodor srpskih snaga, ali i egzodus većinskog muslimanskog stanovništva. Postrojbama HVO-a koji su bili nositelji sustava obrane ovog grada, uspijeva obraniti Maglaj, a crte obrane drže i nakon 22. ožujka 1993. godine kada predsjednica Ratnog predsjedništva Maglaja Aida Smajić stavlja odluku iz lipnja '92. godine izvan snage.
„Od 02.06.1992 do 22.03.1993 godine, odnosno 295 dana , zapovjedništvo HVO-a je uspješno vodilo obranu Maglaja. Za to vrijeme su pripadnici Teritorijalne obrane, a kasnije Armije R BiH dobivali na vremenu, naoružavali se i dolazili do dragocjenih iskustava, surađujući sa postrojbama HVO-a“, prisjeća se vremena obrane Maglaja Dragan Janko, dragovoljac Domovinskog rata iz Žepča.
Koliko su pripadnici žepačke Brigade HVO-a srcem branili Maglaj najbolje potvrđuje podatak da su neki od njih na crtama obrane prema srpskom agresoru ostali i nakon što je odluka kojom im se povjerava obrana Maglaja stavljena izvan snage. Svoju su srčanost nažalost skupo platili, posebno 27 pripadnika jednog voda iz sastava 3.bojne ˝Vladimir Miličević˝ 111.xp brigade HVO-a koji su tog dana bili na crti obrane Plane.
"To je za nas bio zaista šok, zarobljavaju nas oni koje smo do jučer branili, s kojima smo bili saveznici, u mjestu u kojem je HVO postavio crte obrane prema VRS-u. Za vrijeme zarobljeništva bili smo izgladnjivani, svakodnvno smo obavljali teške poslove, kopali rovode, a povremeno smo bili i živi štit. Ukratko, svakog smo dana proživljavali fizičke i psihičke torture“, kazao nam je svojedobno Zdeno Šupuković, jedan od zatočenih pripadnika HVO-a.
Pored pripadnika 3. bojne „Vladimir Miličević“ u Maglaju je zarobljeno i nekoliko pripadnika topničke bitnice Brigade HVO-a ali i hrvatskih civila. Njihova razmjena bila je uvod u okončanje sukoba Hrvata i Bošnjaka na ovim prostorima.
Imam pitanje:Je li itko od ovih pripadnika HVO i civila poslije zarobljavanja izgubio život?Koliko je pripadnika ABiH isti dan zarobljeno od strane Hvo?Koliko je pripadnika ABiH koji su bili zarobljeni ubijeno u logoru?I protiv koga se HVO borio se 1993 i 1994 godine oko Maglaja i Žepča..