Godine 1993. kada su mnogi ljudi iz Bosne i Hercegovine nastojeći izbjeći užase rata tražili azil u inozemstvu, američka državljanka, Collette Webster, učinila je upravo suprotno.
Ona je ostavila komfort i sigurnost vlastitog doma i uputila se u Bosnu i Hercegovinu sa željom da pomogne ljudima te zemlje.
Povezanost s bilo kojom etničkom ili nacionalnom grupom u Bosni i Hercegovini nije bio primarni utjecaj koji je motivirao Collette na dolazak jer takve povezanosti nije ni bilo. Collette je jednostavno slijedila svoje srce u nadi da pomogne svima.
Collette je volontirala u mnogim izbjegličkim kampovima diljem zapadne Bosne i Hercegovine. Ona je posebno voljela djecu. Njena ljubav prema djeci bilo koje nacionalnosti i etničke grupe je primjer istinske odanosti jednog ljudskog bića prema drugom. Ako kažemo da u ratu isplivaju najgore osobine čovječanstva, u slucaju Collette, to je obrnuto.
Collette i njen zaručnik Sean u rujnu 1993. godine bili su smješteni u zgradi u neposrednoj blizini Franjevačke crkve u Mostaru. Nažalost, 27. rujna 1993. godine, u 16 sati, granata je pogodila stan u kojem je par bio te su tom prilikom geleri teško ranili Collette, koja je istog dana u 22 sata preminula u mostarskoj bolnici. Tijelo je sutradan preko zagrebačke zračne luke prebačeno u SAD.
Strani volonteri kao Collette zaslužuju da im se oda počast za njihovo žrtvovanje učinjeno za dobrobit drugih. Collette je poginula radeći ono što je voljela; međutim ona još uvijek živi u srcima onih koji je vole.
Dvadeset godina od njene pogibije njen zaručnik, Sean Vatcher s grupom prijateljima postavio je spomen-ploču u parku ispred zgrade u kojoj je poginula.
