Da je Večernjakov pečat društveni događaj godine u Bosni i Hercegovini, to više nije vijest, nego standard koji se podrazumijeva. Već sedamnaest godina Pečat je bosanskohercegovački korektiv u svakom pogledu. I to ne samo u ona tri sata manifestacije.
“Težina” manifestacije
Dugo prije, a i dugo poslije, pozitivni učinak Pečata osjeti se u javnom prostoru. Tako će nedvojbeno biti i ove godine jer su iz Kosače poslane snažne poruke. Naravno, prije svega to su poruke četiriju nogometnih asova koji su podijelili glavnu nagradu. Obrazloženje i simbolika dodjele nagrade Zlatku Daliću, Vahidu Halilhodžiću, Mladenu Krstajiću i Vladimiru Petkoviću snažni su sami za sebe.
No, njihovi istupi nakon proglašenja dugo će se prepričavati. Svatko od njih je kroz svoju “izbjegličku” priču, golemo životno i profesionalno iskustvo odaslao s pozornice Večernjakova pečata jasnu poruku tolerancije, nade i upornosti.
Najjače su odjeknule suze i poruke slavnog Vahe, ali nije malo onih koji su u ponedjeljak navečer komentirali kako su istupi sve četvorice djelovali kao, nogometnim rječnikom kazano, odlično izvedena akcija. Sinkroniziran, emocijama i iskustvom nabijen poziv svima, a posebno mladima, da ostanu u BiH i bore se za bolji život i bolje društvo.
Snaga i veličina Večernjakova pečata ogledaju se i u tomu što skoro svaki dobitnik osjeća potrebu, pa i obvezu, poslati jasnu poruku s ovog događaja. Jednostavno, bilo bi teško oduzeti, skratiti ili promijeniti bilo što iz obraćanja dimnjačarke Dajane Đurić, liječnika Milomira Ninkovića ili paroha Marka Gojačića. Njihove i poruke svih drugih dobitnika bile su iskrene, po mnogočemu univerzalne i poučne.
Čak se i političke poruke s Pečata doimaju pomirljivijima i općeprihvatljivijima nego s većine drugih pozornica. Nikada Pečat političari nisu koristili za slanje otrovnih strelica prema protivnicima ili prikupljanje jeftinih bodova.
Mnogo to govori i o njihovu uvažavanju ove manifestacije i projekta u cjelini. Naprotiv, Večernjakov pečat bio je i ostao mjesto slanja istinskih državničkih poruka, kakva je ona hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o izgradnji mostova među državama i narodima.
Izazovi, budućnost...
Velik je izazov kreirati i organizirati projekte poput Večernjakova pečata u državama i društvima poput bosanskohercegovačkog. U zemlji gdje se sve dijeli, iste stvari različito tumače i doživljavaju, pa zašto ne reći - i žive tri odvojena života, mnogima se organizacija manifestacije podjednako prihvatljive svima čini nemogućom misijom.
Međutim, Večernjakov pečat pronašao je formulu i uspješno je primjenjuje 17 godina. U bh. društvo i živote mnogih pojedinaca unosi optimizam i tračak svjetla da na ovom prostoru može biti bolje i da postoji mnogo ljudi koji su u stanju doprinositi tomu, svatko u svojoj oblasti djelovanja. To se svjetlo jasno probija i kroz predizborni smog i zatrovano političko ozračje u BiH.
Naravno, društvena snaga Večernjakova pečata ni izbliza ne bi bila ovakva da nije Bosanskohercegovačke radiotelevizije (BHRT) kao istinskog partnera ovog projekta. Vrhunska izvedba televizijskog prijenosa samu manifestaciju izdiže na jednu višu razinu. Preko HRT-a i drugih medija sve se to multiplicira i slobodno se može kazati kako nema osobe u BiH, pa i šire, koja nije mogla čuti poruke s Večernjakova pečata. A imalo se što čuti.
