Sjeća li se još tko Toby Robinson ili pak toga što je istraživala, njezinih savjetnika, međunarodnih snaga koje su po nalogu međunarodne uprave u BiH provele tenkovski upad u Hercegovačku banku kako bi silom ugušili projekt Hrvatske samouprave. Odgovor dijela međunarodne administracije je gotovo isti kao i deset godina kasnije iako se ništa slično u praksi nije dogodilo. Nema tenkova, ali nema ni novca.

Isti scenarij

Nema odluka hrvatskih stranaka oko potkopavanja Daytonskog sporazuma, ali ima odgovora nasilne uspostave vlasti i isključivanja većinske hrvatske političke volje iz vlasti i protežiranja SDP-a BiH. Hercegovačka banka i danas, deset godina kasnije, nalazi se u položaju likvidacije i dalje životari servisirajući izdane kredite. Nema niti jedne pravomoćne presude o zloporabama u Hercegovačkoj banci i silnome kriminalu o čemu se pisalo godinama. I protiv ondašnjih prvih ljudi banke obustavljeni su kazneni procesi. Politički montirani prvostupanjski proces protiv nekadašnjeg predsjednika HDZ-a BiH Ante Jelavića za zaloporabe u Hercegovačkoj banci obustavljen je nakon što se on sklonio u Hrvatsku. Nakon toga Sud BiH naložio je obnovu sudskog postupka i poništio prvostupanjsku presudu. Postupak nije mogao biti obnovljen jer Jelavić nije dostupan vlastima BiH. U dva su navrata međunarodne snage pravim desantima upadale u Hercegovačku banku.

Najprije 6. travnja, a drugi put deset dana kasnije kada su shvatili da materijal koji je prikupljen nema nikakvih senzacionalnih tvrdnji o “pljački stoljeća”. Deset dana kasnije, da bi se dojam pojačao, specijalci britanskog SAS-a su upotrijebili eksploziv da iz sefa odnesu bankarsku pričuvu. Sve to događalo se nakon što je uspostavljena Hrvatska samouprava koja je odbila poslušnost vlastima u Sarajevu koje su opet, kao i danas, bile nametnute Hrvatima unatoč njihovoj većinskoj političkoj volji.

Teže pravno nasilje

Nije, međutim, jasno zašto se gotovo sličan scenarij ponavlja danas kada su hrvatski političari pokazali jednu od ključnih uloga u zemlji u pravcu njezina euroatlantskoga puta. Postoji, međutim, jedna bitna razlika od vremena od prije deset godina.

Čak niti tada međunarodna zajednica nije se usudila ozakoniti kršenje Ustava i zakona kao što je sada priznajući odluke krnjih institucija, Doma naroda. Tada je Berryevim pravilima omogućeno da Hrvate biraju Bošnjaci, što nije pravedno, ali je bilo zakonito. Danas OHR svjesno krši Izborni zakon BiH koji je upravo nametnula ta institucija. OHR je nemetnuo i Središnje izborno povjerenstvo koje je postupilo po tome zakonu. Na djelu je novo nasilje, nekada s tenkovima, danas prijetnjama, a suština je odrediti Hrvatima poziciju manjine.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora