Stručnjaci za astronomske teme povremeno koriste dramatične izraze kako bi probili 'zid ravnodušnosti', a jedan od njih je i 'a-rock-alypse', igra riječi koja opisuje ono što mnoge brine: asteroide koje još nismo ni otkrili. Upravo je na to upozorila Kelly Fast, službenica za planetarnu obranu pri NASA-i, kazavši da joj najveći nemir i nesanicu izazivaju svemirske stijene 'za koje ne znamo da postoje', piše New York Post.
Fast pojašnjava da se ne boji onih najvećih jer se već godinama prate i zna se gdje su, niti je brine sitni materijal koji stalno ulazi u atmosferu. Ono što je opasno su asteroidi srednje veličine, promjera otprilike oko 150 metara, koji su dovoljno veliki da u najgorem scenariju mogu izazvati ozbiljnu regionalnu štetu, a dovoljno 'nezgodni' da ih je teško na vrijeme uočiti. Zbog tog potencijala u medijima ih često nazivaju 'ubojicama gradova'.
Procjene govore da takvih objekata u blizini Zemlje ima oko 25 tisuća, a lokaciju znamo za otprilike 40 posto njih. Razlog nije lijenost astronoma, nego geometrija i fizika: mnogi od tih tamnih objekata slabo reflektiraju Sunčevu svjetlost, a dio ih se kreće u konfiguracijama koje ih čine vrlo teškima za uočiti čak i vrhunskim teleskopima sa Zemlje. Zato se kao ključna pojačanja obrane najavljuje svemirski teleskop Near-Earth Object Surveyor (NEO Surveyor), koji bi trebao tražiti asteroide prema njihovom toplinskom potpisu, što je posebno važno za tamne objekte koje je teško uhvatiti 'na odsjaju'. Prema službenim NASA-inim stranicama, lansiranje nije planirano prije rujna 2027.
Ono što mnoge zanima jest to možemo li ih, ako ih vidimo, i skrenuti? U teoriji, da. DART je tako 2022. namjerno udario letjelicom u mali asteroidni mjesec i time mjerljivo promijenio njegovu orbitu za oko 32 minute. To je bio dokaz koncepta da se asteroid može 'pogurnuti' s puta, ako imate dovoljno vremena i pravu misiju. No, stručnjaci upozoravaju na praktični problem: za scenarij s objektom veličine 'ubojice grada' trenutačno nemamo gotovu letjelicu, niti se takva stalna pripravnost lako financira. Zaključak je jednostavan i pomalo neugodan: detekcija se ubrzano poboljšava, ali spremnost za brzu reakciju još kaska.
U kontekstu ovakvih priča često se spominje i asteroid 2024 YR4: nakon dodatnih promatranja, isključena je prijetnja udara u Zemlju 2032. godine, ali je ostala zanimljiva mogućnost udara u Mjesec. Europska svemirska agencija pritom navodi da je vjerojatnost lunarnog udara oko 4 posto, što znači da je i dalje oko 96 posto šanse da se neće dogoditi ništa. Ideje o 'filmskim' rješenjima, poput nuklearnog razbijanja asteroida, povremeno se spominju u javnim raspravama, ali to je daleko od jednostavne i čiste opcije: takve se teme u praksi razmatraju vrlo oprezno jer cilj nije 'raznijeti' objekt nasumično, nego kontrolirano smanjiti rizik.
Otvori KEKS Pay
