Najviši pomoćnici predsjednika Donalda Trumpa već pripremaju narativ o pobjedi u Iranu za neizbježan dan kada se pokuša izvući iz rata. Bijela kuća priziva pomalo nadrealan scenarij završnice u kojem bi on osobno potvrdio bezuvjetnu kapitulaciju Islamske Republike — čak i ako to ne bude istina.
Ministar obrane Pete Hegseth kaže da samo Trump može procijeniti je li rat „na početku, u sredini ili pri kraju“. Kao da je njegov šef jedini arbitar stvarnosti usred razbuktalog regionalnog sukoba.
Iranski revolucionarni vođe vjerojatno neće surađivati, jer će se Trumpova koreografija sudariti s njihovim ključnim ciljem u egzistencijalnoj borbi: nadživjeti američku spremnost da tolerira još jedan strani rat.
A mučna povijest Bliskog istoka pokazuje da nasilje nije slavina koja se može jednostavno zatvoriti. Svaki novi rat samo obnavlja povijesne zamjerke koje hrane sljedeći. To gorko iskustvo znači da će Izraelci, Libanonci, Iranci i njihovi regionalni susjedi biti daleko manje bezbrižni od Trumpova tima kada je riječ o budućnosti.
Osim toga, i nedavna američka povijest pokazuje da se sukobi često opiru predsjedničkim strategijama izlaska i rijetko završavaju nedvosmislenim pobjedama poput onih nad Njemačkom i Japanom u Drugom svjetskom ratu, piše CNN.
Zašto Bijela kuća mora razmišljati o završnici
Potencijalni putovi za zaustavljanje američkih vojnih operacija možda su još daleko. No sve je veća hitnost da se oni identificiraju jer naftna kriza potaknuta ratom prijeti globalnom gospodarskom katastrofom. A Trumpova krhka politička pozicija mogla bi dodatno oslabjeti zbog rasta cijena goriva za koje on tvrdi da su „privremene“, prenosi N1.
Sukob također potkopava Trumpovo predizborno obećanje da neće započinjati nove ratove. To nije politička sitnica. To je obveza koju u srcu nose stotine tisuća američkih vojnika i vojnikinja koji su služili u ratovima nakon 11. rujna i koji su se zakleli da će odati počast poginulim suborcima suprotstavljajući se novim stranim vojnim avanturama.
Usred kratkih, odlučnih izjava na svojoj konferenciji za novinare u utorak, Hegseth je posebno govorio o tom povjerenju iz perspektive odlikovanog veterana ratova u Iraku i Afganistanu.
„Ovo nije beskonačno izgrađivanje nacije u močvarama kakve smo vidjeli pod Bushom ili Obamom. Nije ni blizu. Naša generacija vojnika neće dopustiti da se to ponovi, a neće ni ovaj predsjednik“, rekao je Hegseth.
Za razliku od onih suboraca koji se protive novom avanturizmu, Hegseth smatra da je odgovor smrtonosniji i manje ograničen oblik američkog ratovanja, proveden kroz zastrašujuće zračne kampanje — ili akcije specijalnih snaga poput one koja je srušila predsjednika Venezuele.
„Uništavamo neprijatelja u nadmoćnom pokazivanju tehničke vještine i vojne sile“, rekao je o ratu s Iranom. „Nećemo popustiti dok neprijatelj ne bude potpuno i odlučno poražen. Ali to činimo… prema našem vremenskom planu i po našem izboru.“
Nedostatak retoričke preciznosti
Hoće li ta metodologija uspjeti jedno je od najvažnijih pitanja Trumpove vanjske politike u drugom mandatu. Predsjednik se, međutim, mučio s formuliranjem jasnog razloga za rat. Izmjenjivao je upozorenja da će Iran uništiti Bliski istok i tvrdnje da je ponovno pokrenuo nuklearni program za koji je Trump ranije tvrdio da ga je „uništio“.
Zalagao se za promjenu režima i tražio pravo da imenuje sljedećeg vođu zemlje — ali je također rekao da bi mogao sklopiti dogovor s nekim iranskim klerikom.
Ovaj nedostatak retoričke preciznosti objašnjava zašto se administracija sada bori pronaći uvjerljivije scenarije završnice.
U utorak je glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt upitana što Trump misli kada zahtijeva bezuvjetnu kapitulaciju Irana.
„Kada predsjednik Trump kaže da je Iran u poziciji bezuvjetne kapitulacije, ne tvrdi da će iranski režim sam izaći i to reći“, objasnila je Leavitt. „Predsjednik time misli da iranske prijetnje više neće biti potkrijepljene arsenalom balističkih projektila koji im omogućuje izgradnju nuklearne bombe u svojoj zemlji.“
Dodala je: „Predsjednik Trump će odrediti kada je Iran u stanju bezuvjetne kapitulacije — kada više ne bude predstavljao vjerodostojnu i izravnu prijetnju Sjedinjenim Američkim Državama i našim saveznicima.“
Leavitt je možda ublažavala Trumpov uvjet koji je teško ostvariv. No ideja da bi mogao prihvatiti lažnu iransku kapitulaciju teško je uvjerljiva.
Zašto bi i Iran mogao proglasiti pobjedu
Ali problem nije samo završnica. Trump je bio neodlučan u iskrenom objašnjavanju Amerikancima što se zapravo događa. Rat naziva „ekskurzijom“, u klasičnom primjeru tendencije koju je George Orwell opisao kao političku zloupotrebu jezika kako bi se prikrila stvarnost umjesto da se izrazi istina.
Diskretnije definirani ratni ciljevi mogli su izbjeći Trumpov sadašnji problem.
Administracija ima snažan argument da američki i izraelski zračni napadi nanose katastrofalnu štetu iranskoj raketnoj, nuklearnoj i vojnoj infrastrukturi, kao i ekonomskim temeljima režima. Iran kojem su oduzeti ti kapaciteti učinio bi Izrael i regiju sigurnijima i predstavljao bi značajnu pobjedu za predsjednika čak i ako režim opstane. Međutim, njegova podignuta očekivanja i raspršena opravdanja za napade mogla bi umanjiti takvo postignuće.
Prerani predsjednički krug pobjede koji ignorira stvarnost rata koji još uvijek bjesni ponovio bi obrazac koji proganja modernu američku vanjsku politiku.
Često se činilo da Amerika vodi drukčije ratove od svojih protivnika. A u ovom je moguće da obje strane proglase pobjedu kada borbe prestanu.
Iranski teokratski režim sada je pod teškim udarima najveće svjetske sile i regionalnog hegemona. Njegova vojska se uništava, a regionalni utjecaj građen desetljećima razara se. No sve osim potpunog poraza — bez obzira na to hoće li Trump lažno tvrditi da se režim predao — za Iran bi se moglo smatrati pobjedom.
„Mislim da iransko vodstvo razumije da je vojno inferiorno Sjedinjenim Državama i da neće ostvariti vojnu pobjedu“, rekao je Mohammad Ali Shabani, urednik Amwaj.media, Becky Anderson na CNN Internationalu. „Morate razmišljati o tome kako bi Iran definirao pobjedu, jer svaka država mora imati neku završnicu u kojoj može tvrditi da je pobijedila.“
„Mislim da se za (iranski režim) pobjeda svodi na to da mogu reći da su preživjeli“, dodao je Shabani.ž
Povijest nudi lekcije za Iran
Neusklađenost u američkoj borbi protiv Irana karakteristična je za mnoge moderne ratove Washingtona.
Sjedinjene Države obično se oslanjaju na golemu vatrenu moć, vrhunsku tehnologiju i sposobnost da precizno nanesu ogromno nasilje na velikom bojištu. Gotovo uvijek se suočavaju sa znatno slabijim protivnicima.
No neprijatelji se prilagođavaju i vode asimetrične ratove. Često su zbunjivali Washington svojom izdržljivošću, gerilskim taktikama ili iskorištavanjem lokalnih uvjeta, terena ili kulture koje SAD ne razumije.
Iran bi na Trumpovu objavu pobjede mogao odgovoriti terorističkim napadima na američke ciljeve diljem svijeta, nastavkom raketnih napada u Perzijskom zaljevu ili aktiviranjem preostalih savezničkih posredničkih skupina poput Hezbollaha i Hamasa. Postavljanje mina u Hormuškom tjesnacu — ključnoj ruti za izvoz nafte — osmišljeno je kako bi povećalo troškove za Trumpa. Ratovanje dronovima nove generacije jeftin je i jednostavan način da brzo obnovi svoju prijetnju izvan granica.
Teheran je bez sumnje proučavao iskustva ranijih, slabije naoružanih američkih protivnika.
Primjer Vijetnama
U Vijetnamu su se komunistički gerilci Viet Conga i sjevernovijetnamska vojska stapali s gustim džunglama gdje su imali prednost nad američkim vojnicima. U Iraku je raspad države doveo do pobuna i sektaških milicija koje su stvorile smrtonosna bojišta za američke vojnike. U Afganistanu su talibani čekali gotovo dva desetljeća da Amerika ode, slijedeći primjer prethodnika koji su izdržali sovjetsko i britansko carstvo.
Teheran ima i još jednu prednost: geografiju.
Udaljenost Amerike od takvih ratišta također objašnjava zašto strani ratovi postaju vremenski ograničeni kada se građani počnu pitati zašto se bore u tuđim bitkama američkom krvlju i novcem. Trumpov neuspjeh da pravilno pripremi zemlju za ovaj rat i definira jasne ciljeve i izlaznu strategiju čini ga posebno ranjivim po tom pitanju u trenutku kada se rat približava ključnom trenutku.
Osim ako ne dođe do iznenadne transformacije regije natopljene krvlju ili kolapsa režima koji se gotovo 50 godina opire SAD-u, uskoro će se suočiti s dilemom poznatom mnogim modernim predsjednicima.
Hoće li proizvesti lažnu ili djelomičnu pobjedu i izaći iz rata? Ili će biti uvučen još dublje?
Otvori KEKS Pay
