Vatikan se ograđuje od novoosnovanih ili ponovno uspostavljenih kršćanskih viteških redova.
U subotu, 10. listopada, Državno tajništvo Svete Stolice objavilo je „pojašnjenje” o tome pitanju na osam jezika, uključujući arapski.
U njemu se navodi da se Državno tajništvo, s obzirom na brojne upite o „viteškim redovima koji nose imena svetaca ili druga vjerska imena“, smatralo dužnim izdati ponovno pojašnjenje. Prethodno objavljeno stajalište ostaje na snazi: „Osim vlastitih viteških redova (Vrhovni red Kristov, Papinski red zlatne ostruge, Red Pija IX., Red sv. Grgura Velikoga i Red sv. Silvestra), Sveta Stolica priznaje i štiti samo Suvereni malteški viteški red (...) i Viteški red Svetoga groba u Jeruzalemu.“
Nema namjere mijenjati to stajalište, dodalo je Državno tajništvo: „Sve druge viteške redove, bilo da su novijega podrijetla ili tvrde da vuku podrijetlo od srednjovjekovnih redova, Sveta Stolica ne priznaje jer ne može jamčiti za njihovu povijesnu i pravnu legitimnost, njihove ciljeve ni njihove organizacijske strukture.“ Nadalje, izjavom se izričito ograđuje od „nezakonitoga izdavanja potvrda i neovlaštene uporabe svetih mjesta“ od strane navodnih novih ili starih viteških redova, prenosi KTA.
Stajalište o odlikovanjima
U pojašnjenju se nadalje navodi: Kako bi se spriječilo „nastavljanje zlouporaba koje u konačnici štete mnogim dobronamjernim pojedincima, Sveta Stolica ponovno ističe da ne pridaje nikakvu vrijednost viteškim odlikovanjima i pripadajućim insignijama koje dodjeljuju nepriznata udruženja te smatra neprikladnim korištenje crkava i kapela za takozvane 'ceremonije investiture'“. Ceremonije investiture događaji su na kojima se novi članovi službeno uvode u viteški red.
U srednjemu vijeku viteški su redovi bili vojno-vjerske organizacije koje su služile Crkvi u borbi protiv islamskoga širenja na Bliskome istoku ili protiv tada poganskih Slavena u istočnoj Europi. Kasnije su se neki od njih, poput Teutonskoga reda, preobrazili u isključivo vjerske redove. Drugi, poput Malteškoga reda, danas se usredotočuju na dobrotvorne aktivnosti.
Neki su viteški redovi pak raspušteni. Osobito su vitezovi templari, koje je u 14. stoljeću prisilno raspustio papa Klement V., u novije doba više puta poslužili kao polazište za pravno upitne pokušaje obnove ili osnivanja novih, sličnih skupina.