Na hrvatskoj strani se akcija "Oluja" slavi, na srpskoj se tuguje – i tako iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće, kaže srbijanski povjesničar Milan St. Protić, javlja N1.
"Iskreno govoreći, Hrvati imaju što slaviti. Oni su iz svega toga izašli s rezultatom koji su htjeli i koji im, povijesno gledano, i pripada. Prljave stvari su se događale s obje strane, to vam je rat. Nema čistih ratova, nema ratova iz partizanskih filmova. Ratovi su antičovječna stvar. Nitko iz toga ne može izaći čistih ruku i mirne savjesti", rekao je on.
Politika koju je vodio Slobodan Milošević završila se katastrofom po Srbe, rekao je Protić.
"I sad se to, tko zna koji put, obilježava, što u Beogradu, što u Mrkonjić Gradu, sa svom tom lažnom patetikom, tim krokodilskim suzama. Naravno da je ta emocija lažna. Briga njih za ljude koji su postradali. Da ih je bilo briga, drukčiju bi politiku još onda vodili ili bi joj se suprotstavili. Ali, budući da je današnja vlast izravni nasljednik ondašnje vlasti, i opravdava i podupire sve što je Miloševićeva vlast radila, jasno vam je o čemu se radi. I oni su svi bili na vlasti kad su te nesretne kolone prognanih Srba dolazile ovamo", rekao je on.
Pitao je tko je Srbe u Hrvatskoj "pustio niz vodu", a prethodno ih pobunio, naoružao, huškao, hrabrio?
Na pitanje kako vidi to što je 200.000 ljudi ostalo bez ičega, mnogi su i stradali, a više od tri desetljeća kasnije ovaj slučaj nije dobio pravni epilog, Protić pita: tko je to da se rat završava na sudu?
"Uvijek je pobjednik nametao svoje pravno rješenje. Rat se ne rješava pred sudom, rat se rješava na bojnom polju. Tu ste izgubili, u međuvremenu ste se još i ogriješili. To što su se ogriješili i drugi – to je njima na dušu. Ne može zlo drugoga biti opravdanje za zlo učinjeno s naše strane", istaknuo je on.
Preispitivanje onoga što smo mi učinili jest ono što našem narodu nedostaje, smatra povjesničar.
"Mi na devedesete – na odgovornost, na politiku, na posljedice – nikad nismo imali hrabrosti, pameti ili volje da pogledamo realno i trezveno. I da priznamo sebi koliko je ta politika bila pogubna. Njezine posljedice trpimo i danas", naveo je.
Tu ćemo debatu morati otvoriti, ako želimo ići u budućnost, dodao je.
"Ako ćemo iskoračiti iz ove baruštine, morat ćemo. Trebalo je odavno, ali nismo – iz slabosti, rekao bih, iz očaja, iz osjećaja poraženosti. Naravno da će se na tu kartu igrati. I tako ranjenim narodom, kakav smo mi tad postali, lako je manipulirati", rekao je.
Ta manipulacija, dodaje, još uvijek traje.
"I kad se busaju u srpske grudi i zaklinju da će Kosovo ‘vječno‘ biti srpsko, a znaju istinu. I kada krivotvore srpsku prošlost, ili tako da bi srpstvo negirali, ili tako što bi ga glorificirali, oni to rade u svom interesu", naveo je on.
Tragedija je, ističe povjesničar, mogla biti izbjegnuta.
"Jasno je bilo da jugoslavenski narodi više ne žele živjeti zajedno. Nitko nikoga silom ne može zadržati tamo gdje taj ne želi biti. Zašto su naša dojučerašnja braća poželjela izići iz Jugoslavije? To je pitanje i za njih i za povjesničare. Onda, kad je netko izabrao da ratom pokuša to spriječiti, otvorila su se vrata pakla", opisao je.
Rješenje je mogao biti miran, bratski, prijateljski razlaz, a sada, da bi se "vrata pakla" zatvorila, svaki od naroda mora pogledati sebe u ogledalu, a ne "preko plota" što je onaj drugi njemu skrivio.
"Ne da živi u uvjerenju kako je sve što je u njegovo ime rađeno bilo ‘ispravno‘ i ‘čisto‘, a sve što su drugi radili ‘prljavo‘ i ‘zlo‘. To je dokaz da nijedan od tih naroda nije sazrio. I da se i danas hrani tom vrstom infantilnosti. A ta infantilnost često donosi nezamislive strahote", rekao je.
Ista se retorika, argumentacija i odbijanje da se sagleda druga strana koristi u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji, samo s različitim predznakom, primijetio je.
"Ja izbjegavam govoriti o drugima, ovo treba netko njihov da im kaže. Stoga apeliram da pogledamo sebe u ogledalo. Čovjek se suočava, pa i narod, sa svojom odgovornošću, neovisno o drugome. To suočavanje nije međusobno uvjetovano. Ali kad god se uvjetuje, i kod njih i kod nas, to je zapravo izgovor da se izbjegne odgovornost", kazao je.
Prognani ljudi bili su monete za potkusurivanje vlasti u Beogradu i nije bilo stvarne želje da im se pomogne, kaže Protić.
"Sve su odbijali što je moglo dovesti do kompromisnog rješenja, i pokušaj Jovana Raškovića s Milanom Bojkovcem, i Plan Z-4, i mišljenje arbitražne komisije Roberta Badintera – sve je to Beograd odbijao. I na kraju te je ljude ostavio na cjedilu, neobranjene, da dožive takvu kukavnu sudbinu", rekao je on.
I nakon 30 godina, primijetio je, ima novca za EXPO, Beograd na vodi, "ludovanje na sve strane", ali za izbjegle nema.
Podsjetio je i da se sve činilo kako bi se prikrio njihov dolazak u Srbiju, jer "kako opravdati da je u ‘onolikoj‘ Republici Srpskoj Krajini hrvatska vojska sve zbrisala za četiri dana"?
Protić pita: je li se ovako obilježava stradanje naroda?
"Tako što se pravi manifestacija? I da oni prije i poslije ispijaju rakiju i pijanče. Je li se to tako radi? Ili se tim žrtvama podigne Spomenik neznanom junaku i održi parastos, pa ode kući da se stradali ožale? Kakvo je ovo poganstvo? Je li to tako Srbi rade?", pitao je on o obilježavanju u Mrkonjić Gradu.
Ovdje je sve zlouporaba i ništa nije iskreno, ocijenio je.
"Crkla njima duša za te stradale, baš ih briga. Za to koliko je momaka izginulo pod njihovom komandom u Republici Srpskoj... Ni pet para ne daju za te nesretne izbjeglice iz Hrvatske, osim onih koji su se njima priklonili i pronašli takav način da u Srbiji ostvaruju određene interese", kazao je.
Na parastosu u Crkvi svetog Marka, među onima koji su govorili o Oluji i o stradanju Srba, našli su se i pripadnici Crvenih beretki.
Protić kaže da to sve govori.
"Prvo, na parastosu se ne govori. Gdje ima to da se u crkvi govori? Propovijed drži svećenik, ali u crkvu se ide na službu Božju – a ne mikrofon, pa onda oni da drže vakelu. A još dođu i Crvene beretke, veliki kršćani i pravoslavci. Al‘ to vam je dokle smo mi došli. Znamo tko su oni i što su radili, i za što su odgovorni. Nama su se osnovni kriteriji i mjerila poremetili. Netko reče prije neki dan da smo, u stvari, mi teško oboljeli kao narod", naveo je on.
Govor patrijarha Porfirija Perića u Mrkonjić Gradu Protić je ocijenio kao iznenađujuće dobar.
"Dobre su mu poruke bile, pod uvjetom da je to što je rekao iskreno i da tako misli. To je ta poruka koju mi čekamo desetljećima. Ali poruka je jedno, a djela koja trebaju slijediti te poruke i te izgovorene riječi – to još nismo doživjeli ni od srpskog patrijarha, ni od Srpske pravoslavne crkve, ali ni od drugih nadležnih institucija u Srbiji", rekao je.
Protić je primijetio da je posljednjih godina ponašanje Srpske pravoslavne crkve demantiralo ono što je patrijarh danas izgovorio.
"I njegovo držanje, otkad je sjeo na tron Svetoga Save, ne odgovara njegovim današnjim riječima. Nadajmo se da je doživio prosvjetljenje kao Savao iz Tarza, čije je riječi danas citirao", zaključio je on, javlja N1.
Otvori KEKS Pay
