U Mainzu, glavnom gradu savezne pokrajine Rheinland-Pfalz, vrijedi pravilo: tko jednom nađe stan, drži ga se pod svaku cijenu, čak i kad mu više ne odgovara.
U gradu s nešto više od 220.000 stanovnika sve se manje ljudi seli, a tržište najma gotovo je stalo. Komunalno stambeno poduzeće Wohnbau Mainz, koje upravlja s oko 11.000 stanova, bilježi tek 45 do 55 otkazivanja ugovora mjesečno, a fluktuacija stanara pala je ispod šest posto. Budući da se, kao i drugdje, gradi premalo novih stanova, izgledi za pronalazak doma sve su lošiji, piše Deutsche Welle.
Novi stan, povoljna stanarina
Kako bi potaknulo mobilnost, poduzeće Wohnbau Mainz pokrenulo je program "Budućnost kod kuće 55+". Ideja je da stariji stanari, kojima više ne treba velik prostor jer su im se djeca odselila, zamijene svoje stanove s mladim obiteljima
. Ključni poticaj je financijski. "Jedna smo od rijetkih stambenih tvrtki u Njemačkoj koja stanarima jamči da će prelaskom u manji stan zadržati povoljnu cijenu najma po kvadratu, a dodatno isplaćujemo i bonus za selidbu od 1500 eura", objašnjava direktor Roman Becker. Primjerice, četverosobni stan od 85 četvornih metara s najamninom od 850 eura može se zamijeniti za dvoipolsobni od 65 kvadrata, pri čemu bi nova najamnina iznosila 650 eura. To donosi godišnju uštedu od 2400 eura, a manja kvadratura znači i niže troškove za grijanje i struju.
Smanjenje prostora mora se isplatiti
Ovim konceptom unaprijeđen je prijašnji model, "Program razmjene stanova za seniore", koji u pet godina postojanja nije postigao značajan uspjeh. Glavni problem bio je taj što je cijena po kvadratu novog, manjeg stana često bila znatno viša, pa se selidba financijski nije isplatila. Zadržavanjem povoljne cijene najma, uštede sada mogu doseći nekoliko tisuća eura godišnje. Uz to, novi stan predaje se renoviran i s minimalnim arhitektonskim barijerama, a stanari ne plaćaju dvostruke najamnine tijekom selidbe niti za njih vrijedi uobičajeni otkazni rok.
Procjenjuje se da bi oko 2700 starijih podstanara moglo prijeći u manji prostor, dok istovremeno oko tisuću obitelji bezuspješno traži veće stanove. Projekt je za sada planiran na 24 mjeseca s ciljem zamjene 100 stanova. "To radimo jer kao komunalno poduzeće imamo i socijalnu zadaću", dodaje Becker, ističući da tvrtka od toga nema financijsku dobit.
Tko "blokira" stambeni prostor?
Reiner Braun, predsjednik Upravnog odbora privatnog instituta Empirica iz Berlina, pomno je proučio model iz Mainza. On smatra da je problem u svim atraktivnim velikim gradovima to što su postojeće najamnine, zbog regulacije cijena, daleko ispod tržišne vrijednosti. Zbog toga se ljudi drže starih ugovora. "Postojeći ugovori postali su neka vrsta vrijednosnih papira čija vrijednost sigurno raste", smatra Braun.
On kaže da u starim stanovima ne ostaju samo stariji, već i ljudi koji privremeno odu raditi u drugi grad. "Ne otkazuju stan jer bi se mogli vratiti nakon probnog rada, a tada više ne bi našli ništa cjenovno prihvatljivo", kaže Braun. Spominje i još jednu skupinu koja pridonosi nestašici: "To su ljudi stariji od 40 godina, često razvedeni, uglavnom urbani intelektualci, koji su u vezi, ali žive odvojeno". Takva si kućanstva mogu priuštiti dva stana ne samo zbog visokih primanja, već prvenstveno zbog niskih najamnina po starim ugovorima. Oboje znaju da u slučaju prekida veze ne bi pronašli usporediv stan.
Braun u modelu iz Mainza stoga ne vidi rješenje za budućnost. "Za sudionike u razmjeni to se, naravno, isplati. Ali model se bori samo protiv simptoma, a ne protiv uzroka problema", ističe. Štoviše, upozorava da bi masovna primjena takve ideje mogla oduzeti kapital potreban za novogradnju i sanaciju postojećih zgrada. "Visoke najamnine kod novih ugovora imaju dva uzroka: visoke troškove i nestašicu. Za oboje su suodgovorni država i komune, jer one postavljaju pravila za gradnju i stalno ih zaoštravaju", zaključuje stručnjak.
Otvori KEKS Pay
