Uloga NATO saveza na Balkanu ima tri dimenzije - članstvo, koje donosi sigurnost i stabilnost, partnerstvo kao suradnju sa zemljama koje nisu spremne ili politički opredijeljene za članstvo te logistiku - koja je ključna za kolektivno odvraćanje i obranu na istočnom krilu NATO-a, rekao je u intervjuu za Fenu Alessandro Marrone, šef programa "Obrana, sigurnost i svemir" pri rimskom institutu IAI. U intervjuu za Fenu Marrone ističe da rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine nije samo pitanje teritorijalnog integriteta jedne države nego egzistencijalni izazov za cijelu Europu, Europsku uniju i NATO.
Potreba za suradnjom
- Ruska invazija nije samo protiv Ukrajine nego predstavlja prijetnju europskim zemljama, Europskoj uniji i NATO-u - upozorava on. Ruska agresija, dodaje, ima i širi destabilizirajući potencijal - ona može postati presedan za druge autoritarne sile.
- Kina, Iran, Sjeverna Koreja ili netko drugi mogu ovo shvatiti kao primjer da i oni mogu izvršiti invaziju na Tajvan, Južnu Koreju ili neku drugu državu - kaže Marrone. Upravo zato odgovor Europe i Zapada ne smije biti promatran samo kroz prizmu podrške Kijevu, dodaje on, već kao obrana samog koncepta međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima. Marrone priznaje da su transatlantski odnosi u posljednjem desetljeću bili pod pritiskom, osobito tijekom administracije Donalda Trumpa, kada su nastali problemi, zabrinutosti i otvorena protivljenja njegovim politikama. Ipak, zaključuje da za Europu i dalje nema alternative.
- Za Europu postoji potreba za suradnjom unutar NATO-a sa Sjevernom Amerikom, posebno sa SAD-om, ali i s Kanadom, uz istovremeno jačanje europskog stupa u NATO-u, europske autonomije i liderstva - kaže. Kada govori o regiji, Alessandro Marrone jasno stavlja do znanja da je NATO bio i ostao predvodnik integracija, čak i ispred Europske unije.
- Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija članice su NATO-a, ali još nisu članice EU-a. To je smjer djelovanja koji NATO treba nastaviti - naglašava. Podsjeća na iskustvo Slovenije, Hrvatske, Rumunjske, Bugarske i baltičkih država, gdje je članstvo u NATO-u i EU donijelo stabilnost i zamijenilo logiku oružanih sukoba političkim dijalogom.
Marrone podsjeća da članstvo u ovim organizacijama donosi konkretne pogodnosti. Primjeri Slovenije, Hrvatske, Rumunjske, Bugarske, ali i baltičkih država, pokazuju da ulazak u NATO i EU znači da se konflikti rješavaju političkim putem, a ne oružanim. - Stabilnost, mir i sigurnost Europe osnovni su cilj EU – zajedno s ekonomskim razvojem, tehnologijom i inovacijama. Ako smo imali desetljeća mira, to je zapravo iznimka u europskoj povijesti - naglašava.
Iskustvo Italije
Marrone se osvrće i na talijansko iskustvo, koje može biti korisno za zemlje poput BiH. Italija je odlučila pridružiti se NATO-u od samog početka iako je većina stanovništva bila skeptična.
- Desetljećima je trećina biračkog tijela bila protiv. Ali s vremenom su i lijeve i desne stranke promijenile stav, ne zato što su bile prisiljene nego zato što su shvatile što znači biti dio saveza: biti konzultiran, imati glas, tražiti kompromis - objašnjava.
Danas, ističe Marrone, odluka o članstvu u NATO-u u Italiji više nije osporavana, 95 posto političara i građana prihvaća savezništvo.
Otvori KEKS Pay
