Globalno energetsko tržište ponovno je na rubu šoka. Eskalacija sukoba na Bliskom istoku već je izazvala dramatične poremećaje u opskrbi naftom i plinom, a financijska tržišta reagiraju nervozno dok investitori strahuju od scenarija koji bi mogao promijeniti tijek svjetskog gospodarstva. Nagli skok cijena nafte, rast troškova prijevoza i sve češće pozivanje na klauzulu više sile među državama Perzijskog zaljeva otvaraju pitanje koliko je globalni energetski sustav zapravo ranjiv. U središtu krize nalazi se Hormuški tjesnac, jedna od najvažnijih energetskih arterija svijeta. Svaki ozbiljniji poremećaj u toj regiji mogao bi izazvati domino-efekt: rast inflacije, pad gospodarskog rasta i ozbiljne poremećaje u međunarodnoj trgovini energentima.
Cijena barela nafte porasla je u ponedjeljak za gotovo 30 posto i premašila 115 dolara, što predstavlja jedan od najvećih dnevnih skokova u posljednjim desetljećima. Rast je potaknut nastavkom sukoba na Bliskom istoku, američko-izraelskim napadima na Iran i iranskim odgovorom, što je dodatno uzdrmalo već krhku ravnotežu na globalnim energetskim tržištima. Direktorica Međunarodnog monetarnog fonda Kristalina Georgieva upozorila je da se svijet suočava s novim testom otpornosti zbog eskalacije u regiji. Ako kriza potraje, naglasila je, posljedice će se osjetiti kroz pogoršanje raspoloženja na tržištima, sporiji gospodarski rast i snažniji inflacijski pritisak. Procjene MMF-a pokazuju da bi trajni rast cijena nafte od deset posto tijekom većeg dijela godine mogao povećati globalnu inflaciju za oko 40 baznih bodova. U takvim okolnostima vlade i središnje banke morat će se pripremiti za nepredvidive scenarije i dodatne poremećaje u globalnoj ekonomiji.
Napetost dodatno raste zbog mogućnosti da energetske kompanije u Perzijskom zaljevu masovno proglase višu silu. Katar, Kuvajt i Bahrein već su poduzeli taj korak nakon eskalacije sukoba i poremećaja pomorskog prometa kroz Hormuški tjesnac, jednu od ključnih svjetskih ruta za transport energenata. Takva odluka znači da bi značajan dio globalne opskrbe naftom i plinom mogao biti privremeno obustavljen. Katarski ministar energetike i čelnik Qatar Energyja Saad Sherida Al-Kaabi upozorio je da bi, ako sukob potraje nekoliko tjedana, svi izvoznici iz Perzijskog zaljeva mogli biti prisiljeni aktivirati klauzulu više sile. U tom slučaju cijena nafte mogla bi skočiti i do 150 dolara po barelu, što bi izazvalo ozbiljne potrese u svjetskom gospodarstvu. Zemlje Perzijskog zaljeva čine jedno od najvažnijih energetskih središta planeta. Procjenjuje se da posjeduju oko 32,7 posto svjetskih rezervi nafte, dok zajedno proizvode približno 18 milijuna barela dnevno, odnosno oko 19 posto globalne potražnje koja iznosi gotovo 99 milijuna barela dnevno.
Katar je pritom drugi najveći svjetski izvoznik ukapljenog prirodnog plina nakon Sjedinjenih Država i sudjeluje s oko 20 posto u globalnoj trgovini LNG-om, pa svaki poremećaj njegova izvoza ima snažan odjek na međunarodnim energetskim tržištima. Klauzula o višoj sili u energetskim ugovorima koristi se kada izvanredni događaji, poput ratova ili velikih katastrofa, onemogućuju ili čine iznimno rizičnim ispunjavanje ugovornih obveza. Aktiviranje takve odredbe omogućuje obustavu isporuka bez pravnih posljedica ili financijskih kazni. U praksi to znači privremeno smanjenje ili potpuni prekid izvoza dok se sigurnosni uvjeti ne stabiliziraju.
Prvi znakovi takvog scenarija već su vidljivi. Qatar Energy objavio je prekid dijela proizvodnje LNG-a nakon vojnih napada na industrijska postrojenja u Ras Laffanu i Mesaieedu. Kuvajtska naftna korporacija također je proglasila višu silu na dio prodaje sirove nafte nakon usporavanja prometa kroz Hormuški tjesnac te je smanjila proizvodnju za oko 100 tisuća barela dnevno kao preventivnu mjeru. Sličan potez povukla je i bahreinska kompanija Bapco Energies nakon napada na kompleks rafinerije. Takvi potezi otvaraju mogućnost širenja krize na druge proizvođače u regiji. Države Zaljeva izvoze približno 18 milijuna barela nafte dnevno, a svako značajnije smanjenje te količine bilo bi izuzetno teško nadoknaditi u kratkom roku.
Iako bi se dio manjkova mogao ublažiti korištenjem plutajućih skladišta ruske i iranske nafte ili povećanjem proizvodnje kod nekih drugih proizvođača, tržište bi i dalje ostalo pod snažnim pritiskom. U takvim okolnostima cijene bi mogle naglo rasti već u prvim danima ozbiljnijeg poremećaja, a dodatni pritisak stvaraju i troškovi prijevoza i osiguranja. Najam supertankera koji prevoze naftu iz Zaljeva prema Kini već je premašio 240 tisuća dolara dnevno, što je izravna posljedica rastućih sigurnosnih rizika u regiji.+
Zbog veličine energetskih kapaciteta Zaljeva, eventualni prekid opskrbe mogao bi izazvati manjak između 20 i 30 posto globalnih zaliha nafte. Uvozne zemlje tada bi bile prisiljene tražiti alternativne dobavljače u drugim regijama, poput Alžira, Libije, Rusije ili pojedinih južnoameričkih država. Međutim, takva rješenja bila bi skuplja zbog naglog rasta potražnje, dužih transportnih ruta i većih troškova osiguranja. Ako kriza potraje mjesecima, cijena nafte mogla bi se stabilizirati na razinama blizu 120 dolara po barelu ili čak i više, što bi pokrenulo novi globalni inflacijski val. Poskupljenje energije automatski bi povećalo troškove proizvodnje, prijevoza i hrane, a posljedice bi osjetile gotovo sve svjetske ekonomije.
Otvori KEKS Pay
