Kukuruz na poljima kod Harkiva je visok, već odavno nije pobran. Sela su razorena i pusta. Uz rubove cesta stoje izgorjele olupine automobila. Borbe se ne vide, ali područje u regiji Harkiv blizu granice s Rusijom djeluje sablasno. Snimke izviđačkih dronova i stacionarnih videokamera neprekidno se prenose na monitore jednog ukrajinskog zapovjednog mjesta. Ovdje brigada „Čartija“ Nacionalne garde nadzire regiju. Njezin se položaj nalazi nekoliko kilometara od bojišnice, u podrumu napuštene zgrade sjeverno od Harkiva.
Zapovjednik bojne nosi pozivni znak „Donner“; monitori mu ni na trenutak ne izlaze iz vidokruga. Vrijeme je vedro, nebo bez oblaka, izviđači moraju biti posebno oprezni. „Ako se neprijatelj približi našim položajima, znači da smo nešto propustili“, kaže „Donner“ za DW.
Samo rovovi i zemunice - gore nego u Prvom svjetskom ratu
Klasični zakloni i rovovi u ovom ratu više ne pružaju zaštitu, objašnjava on, zbog čega se „cijela pješadija – ukrajinska i neprijateljska – ukopava u podzemne tunele kako bi bila izvan dosega jurišnih dronova". Pronaći tragove neprijatelja, kaže „Donner“, doslovno znači „čitati znakove na tlu iz zraka“: novi otpad na cestama napuštenih sela, svježe prekopana zemlja u vrtovima, mala hrpa drva za ogrjev nasred dvorišta. To su jasni pokazatelji.
Pilot Oleksij usmjerava dron prema jednoj kući i primjećuje nešto sumnjivo blizu bunara. „Izgleda kao tragovi životinja, ali teoretski je i neki vojnik mogao doći i uzeti vodu. To ćemo kasnije provjeriti“, kaže on. Zatim provjerava obližnju cestu; ondje je izviđanje malo ranije uočilo civilno vozilo koje se zaustavilo nekoliko minuta uz malu skupinu drveća. „Neprijatelj stalno dostavlja različitu opremu svojoj pješadiji“, objašnjava Oleksij za DW. Čim njihova brigada otkrije ruski zaklon, šalju ondje borbene dronove. „Rusija radi isto", kaže „Donner". „Tko ima bolje zaklone i prednost u dronovima – taj dominira."
Opskrba samo robotima
Vlastiti podzemni zakloni trebali bi ostati tajnom što je duže moguće. Stoga ukrajinske snage sve rjeđe dostavljaju hranu i borbenu opremu, uklanjaju mine i evakuiraju ranjenike ljudima i automobilima, a sve češće besposadnim zemaljskim vozilima. Različiti robotski sustavi mogu prevoziti između 200 i 700 kilograma tereta.
Neprijatelj naravno da „lovi" ukrajinske zemaljske robote, objašnjava drugi zapovjednik brigade, s pozivnim znakom „Scrooge“, za DW. Njegova brigada svake noći šalje takve besposadne platforme s opskrbom do svojih položaja. Naša DW-ova reporterka susreće ga točno u ponoć usred stepe, na rubu sela na bojištu kod Kupjanska u Harkivskoj oblasti. Ondje se žurno ukrcavaju kvadrokopteri, borbena oprema, hrana i gorivo na različite platforme. Sve mora biti obavljeno posebno brzo, jer su samo pet kilometara dalje uočeni neprijateljski borbeni dronovi.
Jedan je izgubljen
Prva polazi zemaljska platforma s pozivnim znakom „San“. Prema planu, teret bi trebao stići za dva sata. Pilot upravlja platformom s udaljenosti od 40 kilometara. „San“ prati izviđački dron kojim upravlja drugi kontrolni punkt udaljen oko 20 kilometara. Na pola puta „San" se mora iznenada zaustaviti jer se pojavljuje neprijateljski borbeni dron. Oko sat vremena kasnije platforma je napadnuta. U stožeru se vidi kako se teret zapalio.
Otvori KEKS Pay
