Da u Bosni i Hercegovini postoji stup srama na kojemu bi samo bila istaknuta imena zastupnika i predstavnika vlasti, nazivi institucija, onda bi za to trebao poveći prostor jer je upravo toliko onih koji žive o trošku poreznih obveznika budući da je njihov ‘učinak’ ravan nuli. Samo statističkim zbrojem podataka za koji su se potrudili u Centru civilnih inicijativa (CCI) koji provode monitoring rada nad vladama i skupštinama županija, entiteta i države, može se lako zaključiti kako je vrlo unosno raditi za ove institucije jer je ‘posao lagan, a zarada dobra’.

Dobra zarada

Ovisno o tome radi li se o profesionalnom angažmanu ili pak dodatnoj djelatnosti, zastupnici u županijskim skupštinama u prosjeku su u četiri godine mogli zaraditi 120.000 maraka. I pri tome nitko nije nadzirao učinak zastupnika ili angažiranje. Tek rijetke institucije kao što je Vlada Republike Srpske, pa čak i Vlada federalnog entiteta su u ovoj izbornoj godini utvrdile trećinu zakona, donijele toliko odluka i mjera. To, međutim, nije ni približno bio slučaj s državnim Vijećem ministara, a kamoli sa županijskim vladama. I to ne samo u 2010. godini koja je sama po sebi opterećena izbornim procesom nego i u svim godinama mandata. Teško je usporediti tako neuspješan četverogodišnji mandat, pa čak i s godinama odmah nakon rata i ustrojavanju prvih zajedničkih institucija. Naime, Vijeće ministara BiH je utvrdilo tek 6 od 66 zakona iz planiranoga programa rada za ovu godinu, što predstavlja oko 9 posto ostvarenih ciljeva. Samo u prošloj godini Vijeće ministara je utvrdilo nešto iznad pola planiranih zakona, njih 50, dok je pak državni Parlament prihvatio tek petinu, što u odnosu na sve zemlje u susjedstvu, koje su u procesu približavanja Europskoj uniji, čini tek stoti dio ispunjenih obveza. Kada se gleda pojedinačno po ministarskim resorima, onda je na vrhu po donesenim mjerama šef diplomacije Sven Alkalaj, slijede dopremijer i ministar financija i riznice Dragan Vrankić, prvi čovjek resora civilnih poslova Sredoje Nović, ministar pravosuđa Bariša Čolak. U dva doma državnoga Parlamenta među hrvatskim zastupnicima daleko je najaktivniji Ivo Miro Jović koji s Nikom Lozančićem ima dvostruko više aktivnosti nego svi drugi zastupnici.

Rijetke iznimke

Aktivni su, međutim, bili i Ilija Filipović, Vinko Zorić i Martin Raguž. Predsjednici triju stranaka HDZ-a 1990 Božo Ljubić, SDA Sulejman Tihić i PDP-a Mladen Ivanić po aktivnostima su se uklopili u sivilo prosječnosti. Dva doma federalnog Parlamenta su u prosjeku realizirala 13 posto predviđenih odluka, zakonskih propisa i inicijativa. Kada su pak u pitanju županije, najlošije su skupštine ŽZH i HNŽ-a koje su na razini desetpostotnog ostvarenja u ovoj godini.

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac