Mada se tek četrdesetak dana bez kiše na jugu Hercegovine može smatrati kratkotrajnom sušom, njezine posljedice su vidljive praktično na svakom koraku. Pamti Hercegovina i mnogo sušnija razdoblja, čak i tromjesečne, pa i petomjesečne suše poput prošlogodišnje, a da se ne govori o rekordnoj stoljetnoj, šestomjesečnoj, suši 1917. godine kada punih šest mjeseci od travnja do listopada, nije pala kap kiše. U crkvenim šematizmima ostalo je zapisano da se te i naredne godine u Hercegovini umiralo od gladi! Nisu to bili sporadični slučajevi nego učestalija pojava u nizu mjesta povezana i s Prvim svjetskim radom i njegovim posljedicama. Gledano na te pa i temperaturne rekorde iz mnogo nam bliže 2007. kada je živa u termometru “debelo“ prelazila ovogodišnjih samo 40 stupnjeva, nije ovo posebno vrelo pa ni beskišno ljeto, međutim posljedice su vidljive. Dobrim dijelom to je zasluga visokih temperatura u kontinuitetu, kako maksimalnih tako i minimalnih, kada se temperatura danju vrti oko 40, a noću oko 30. Ljetni mjesec i pol bez kiše, može biti i te kako ubitačan. Osjećaju to i tipično mediteranske kulture duhan i masline. Berba duhana privodi se kraju o čemu svjedoče prizori iz najduhanskijeg područja Grljevića u ljubuškoj općini, dok su plodovi maslina smežurani ili zriju od muke. Posljedice su vidljive i na vinogradima, bez sustava navodnjavanja. Potvrđuju se teze agronoma da stabilne poljoprivrede nema bez riješenog navodnjavanja u čemu Hercegovina uvelike zaostaje. Vode ima i podzemne i nadzemne, ali se malo ili neracionalno koristi. Poseban je slučaj Hutovo blato pokraj Čapljine, koje zbog smanjenih dotoka vode sve više sliči na baru. Na pristaništu koje to više nije, bezbrižne su patke kojima takvo stanje pogoduje, dok su turističke brodice na suhom. Prije samo nekoliko mjeseci Hutovo blato je bilo puno vode, prijetila je opasnost od prelijevanja nasipa. Kako pomiriti te dvije krajnosti – obilja i manjka vode, postao je problem jug Hercegovine gdje za sada najmanje trpi dolina Neretve, čapljinski kraj, zbog visoke razine podzemnih voda. Postaje očito da i njih treba čuvati, jer uz zagađivanje prijeti i zaslanjivanje. Uglavnom, ovi primjeri pokazuju da bi poput Federalnog agromediteranskog zavoda u proizvodnji mediteranskih kultura, netko ili možda sam zavod trebao bi preuzeti brigu o praćenju temperaturnih i inih kretanja vezanih uz ovaj dio BiH, kako bi se mogli poljoprivrednicima davati adekvatni savjeti i poduzimati pravovremeni koraci kada stvari po zlu pođu. Samo golo mjerenje temperaturu u dva, tri grada, što vrši Federalni hidrometeorološki zavod, nedovoljno je za sustavno praćenje i uočavanje promjena.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’