Često se čuje kako su dvije stranke na posljednjim općim izborima u FBiH dobile plebiscitarnu potporu svoga naroda, a u federalnoj izvršnoj vlasti nema svoje predstavnike. To po mnogima nije u duhu BiH, ustavnoj jednakopravnosti konstitutivnih naroda, a ni u duhu Daytonskog sporazuma. Plebiscit u političkom smislu znači izravno izjašnjavanje biračkog tijela o nekom odlučnom pitanju. To je oblik neposredne demokracije, podrijetlo vuče iz starog Rima, a predstavljao je zakon donesen izravno tributskim skupštinama. Praksu izjašnjavanja građana plebiscitom uveo je Napoleon 1802. godine postavivši narodu pitanje prihvaćali ga za doživotnog konzula. Plebiscit se ne razlikuje bitno od referenduma.

U međunarodnom pravu plebiscit je izjašnjavanje stanovništva jednog teritorija o tome kojoj državi želi pripadati.

Plebiscitarno je ono što je u vezi s plebiscitom, što je dobiveno plebiscitom, uz sudjelovanje čitavog naroda, što je jako masovno, o čemu postoji jedinstveno mišljenje, gotovo jednoglasno.

Pojam dolazi od latinske riječi plebiscitum, a znači odluka plebsa (plebs znači puk, a scitum znači odluka, zaključak). Plebs je sav narod, pučanstvo. U starom Rimu plebs je bio sav rimski puk osim patricija. U pejorativnom smislu plebs je “priprosti” narod, svjetina, masa, raja… Nije dobro za BiH ako se i plebiscitarne potpore tako doživljavaju. Nije Bosna i Hercegovina stari Rim pa da jedni budu plebs, pogotovo u pejorativnom smislu, a drugi - patriciji.

Bankrotirao poznati modni lanac u kojem su rado kupovali i Hrvati. Zatvaraju trgovine