Često čujemo kako je neki politički lider karizmatična osoba, a kako drugom nedostaje karizme. Pojam karizma, odnosno karizmatičnost, dolazi od kasnolatinske riječi charisma i grčke kharisma u značenju dara milosti, naklonosti. U religijama karizma znači nadnaravni božanski dar nekoj osobi za dobrobit i korist zajednice. U Starom zavjetu karizmu su imali proroci, kraljevi i veliki suci.
U crkvenoj povijesti karizmatični su, primjerice, sv. Franjo i sv. Ante. U sociologiji znači iznimna svojstva ili sposobnosti koje sljedbenici priznaju vođi, na temelju čega on ostvaruje političku moć u nekom društvu. Karizmatičnost nekih vođa javlja se posebno u teškim društvenim krizama pa se nade društva polažu u osobe s misijom. U BiH karizmatičnost lidera ima posebnu težinu. Karizmatičnost je vrlo važna u hijerarhijskim društvima, a mase imaju emotivnu sklonost prema karizmatičnim vođama.
U svakidašnjem govoru iznimne osobine nekih osoba, koje plijene pozornost, također zovu karizmom. M. Weber proučavao je fenomen karizme još od vođa prvih lovačkih horda do vjerskih i političkih vođa, vojskovođa, raznih umjetnika. Vremena i društva mijenjaju se, a karizma i karizmatičnost imaju neprolaznu moć. Povijest nas mnogo toga uči, kao da i ona ima svoju – karizmu.
