U za mnoga čega u Bosni i Hercegovini kaže se da je deja-vu (izgovara se kao dežavi), a znači nešto već viđeno. Deja-vecu (izgovara se kao dežaveki) znači već doživljeno.
Pojam deja-vu označava iluziju sjećanja, u kojoj se sasvim novo iskustvo trenutačno doživljava kao već poznato, već viđeno, već doživljeno. Deja-vu označava i onog koji je staromodan, koji je izišao iz mode, koji je prošao, nešto što je prošla stvar.
U Hrvatskoj općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža pojam deja-vu tumači se kao pretpostavka o sličnosti postojećih okolnosti s ranije doživljenim ili upornim vraćanjem sjećanja na čuvstveno stanje iz prethodnih okolnosti.
Postoji i najnovije tumačenje pojma deja-vu, a radi se o nagloj promjeni razine svijesti, pri čemu aktualni doživljaj ima dvostruku „oštrinu“ – ona slabija odgovara sjećanju.
U medicinskom smislu deja-vu javlja se kod nekih organskih oštećenja i neurotskih stanja.
U Bosni i Hercegovini puno je onoga što se može svesti pod pojam deja-vu. Uporno vidimo svašta što je već viđeno, slušamo ono čega smo se godinama naslušali. Već dva desetljeća na prostore Bosne i Hercegovine dolaze svjetski emisari, pregovaraju, dogovaraju, govore o nužnosti mijenjanja postojećeg stanja.
Ponavljaju se uporno kako se položaj bosanskohercegovačkih Hrvata konačno mora popraviti, kako konstitutivni narodi moraju biti jednakopravni, kako Bosna i Hercegovina mora u euroatlantske integracije i slično.
No, stanje je i dalje gotovo isto. Deja-vu!
Već viđeno!
