Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Sport

Uz Lukinu čaroliju nije se osjetio izostanak Rakitića

“Luka, Luka, Luka!”, tresle su se tribine od ovacija virtuozu kakav se rađa jednom u sto godina
09. lipnja 2019. u 12:26 0 komentara 78 prikaza
Foto: Reuters/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/4

Duboko u sudačkoj nadoknadi, kada je s hrvatske klupe signalizirano da će Osječanin Mile Škorić na terenu zamijeniti svoga kapetana (pa je izmjena otkazana nakon ozljede Perišića), cijeli Gradski vrt ustao je i u sveopćem deliriju priredio ovacije nogometnom genijalcu iz zadarskog zaleđa. 

“Luka, Luka, Luka!”, tresle su se tribine od ovacija virtuozu kakav se rađa jednom u sto godina. 

I kako vrijeme neumitno teče, a biološki sat neumoljivo otkucava, osjećaji nakon još jednoga Modrićeva remek-djela od izvedbe mogu biti samo podijeljeni.

Naime, koliko god je privilegij živjeti u Modrićevo vrijeme, zaneseno lelujati uz njegove partiture dostojne najvećih protagonista u povijesti nogometa, Cruijffa, Beckenbauera, Platinija, Messija, Ronalda..., istodobno, s knedlom u grlu, neizbježno moramo konstatirati kako će maestro za tri mjeseca zakoračiti u tridesetpetu i kako čarolija, na žalost, polako ide svome kraju. 

Još godinu dana, do sljedećega ljeta i pohoda na europski naslov, i zastor će biti spušten, a Luka Modrić odjahati u besmrtnost. I kad naglas počnemo razmišljati, osobito nakon ovakve izvedbe, što će ostati nakon Luke – teško se othrvati sivim slutnjama. No, zato uživajmo dok možemo i aplaudirajmo najvećem kojeg smo ikada imali, igračini bez čijeg liderstva, imaginacije i bespoštednosti teško da bismo slomili žilave Velšane. 

Međutim, nepravedno bi bilo sve zasluge za trijumf pripisati samo Luki, jer hrvatska je reprezentacija u Osijek došla poput kaznene ekspedicije, osakaćena misterioznim ozljedama, a pobrala je ovacije i iščupala zlata vrijedne bodove. Zaplješćimo stoga i umornom Lovrenu, i neraspoloženom, ali upornom Kramariću, i opet pomalo suzdržanom Kovačiću, i maratoncu Brozoviću, i lepršavom Brekalu, i čvrstom, žustrom Barišiću..., svi oni nastupili su herojski i dali i posljednji atom snage za pobjedu. 

I dokazali kako se, eto, ipak može pobijediti bez Rakitića i Rebića. I stoga baš ovih 11 junaka iz Gradskoga vrta zaslužuju istrčati u Bratislavi 6. rujna protiv Slovačke. Oni su Hrvatskoj ponovno odškrinuli vrata Eura i taj im pothvat treba dostojno honorirati. Uostalom, momčad koja pobjeđuje ne mijenja se, zar ne? 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.