Pietro Puzone (63) ponovno je riskirao smrt. Maradonin najbolji prijatelj u Napuliju, talijanski prvak iz 1987., danima je ležao na klupi u Acerri (gradu od 50-ak tisuća stanovnika 15 kilometara sjeveroistočno od Napulja). Noćna mora ovisnosti o alkoholu vratila se: bivši nogometaš bio je u kritičnom stanju, s dubokim ranama na nogama i rukama, piše talijanska Gazzetta, prenose Sportske novosti.
Pomogao mu je ekološki aktivist Alessandro Cannavacciuolo pokrenuvši apel na društvenim mrežama, a objava je postala viralna u roku od nekoliko sati. Nakon intervencije hitne pomoći, koju je aktivirao gradonačelnik Tito d‘Errico, Pietro je uspio preživjeti.
- Trenutno je hospitaliziran u klinici Villa dei Fiori radi potrebnog liječenja i pretraga. Njegova situacija bila je doista ozbiljna. Danima je ležao na klupi pod žarkim suncem, nastavljajući piti. Ne znam koliko bi još dugo preživio. U međuvremenu, pokrenuli smo i pravni i socijalno-zdravstveni proces kako bismo osigurali Pietrov oporavak - rekao je Cannavacciuolo.
Tko je Pietro Puzone?
Puzone je odrastao u Napolijevoj omladinskoj školi i debitirao u Serie A 1982. godine. S Napolitancima je osvojio naslov prvaka i Kup 1987., kratko dijeleći teren s Maradonom.
- On je bio najbolji nogometaš na svijetu, ja sam bio mladić kojem je bilo stalo samo do zabave - rekao je za Gazzettu krajem prošle godine.
- Nisam znao kako upravljati svojim talentom, propuštao sam svaku priliku. Uvijek sam bio vani navečer s Diegom.
- Život mi je ispostavio račun. Proveo sam godine izvan svojih granica. Pretjerana popularnost, laki novac, poroci. Diego i ja bismo išli u klubove, zabavljali bismo se. S njim si znao u koje vrijeme izlaziš, ali ne i kada ideš kući.
Njegova životna priča istovjetna je onoj mnogih drugih bivših nogometaša. Nakon leta među zvijezdama, strmoglavo je pao i dotaknuo dno. Nakon umirovljenja, upao je u kolotečinu; zbog ovisnosti o alkoholu postao je beskućnik. Živio je na klupi, istoj onoj na koju se vratio prije nekoliko dana kako bi legao.
- Prije nego što nas je napustio, Diego mi je rekao nešto o čemu razmišljam u svakom trenutku: "Pietro, moraš se spasiti." Ako sam sada ovdje, to je također zahvaljujući njemu - rekao je koncem prošle godine.
Ovaj put, intervencija njegovih sugrađana bila je nužna da bi ga spasila, zaključuje Gazzetta.