Mentalitet je bio najveći neprijatelj nogometne reprezentacije BiH. Zbog mentaliteta su bh. navijači poletjeli u neslućene visine, nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo, a zbog mentaliteta se pomislilo kako će se BiH bez problema plasirati na Euro u kvalifikacijama iz kojih su po dvije reprezentacije išle dalje. Zbog mentaliteta, onog ovdašnjeg, balkanskog, pomislili smo kako ne treba analizirati protivnike, već se dovoljno pojaviti na terenu i zbog mentaliteta, u bh. stožeru su bili uvjereni kako sve rade ispravno.
Generali nakon bitke
Uz sve to, "generali poslije bitke", znaju tko je kriv, što je kriv i zbog čega. Igrači koji su istrčali na teren u Dublinu vjerojatno su ono najbolje što BiH ima u ovom trenutku. Oni su izbor Mehmeda Baždarevića koji je proširio krug kandidata za bh. vrstu. Može mu se tek prigovoriti što forsira i pozive za igrače bez kluba, ali ne može mu se spočitati hrabrost s kojom je krenuo u ove kvalifikacije. BiH je imala dva boda nakon četiri kola, uz poraze od Cipra i Izraela, uz Andoru, najslabije vrste u skupini, a očekivalo ju je još šest teških susreta. BiH je imala igrače koji su bili izvan prave forme i koji ne igraju za svoje klubove i na kraju se nekako dokopala dodatnih kvalifikacija u kojima su, već istrošeni, igrači podbacili.
Đurić kao dobitak
BiH je u ovom ciklusu dobila Milana Đurića, dobila je odgovore kako je igrati bez najboljih igrača. Ipak, nema tu previše filozofije - od onih od kojih se najviše očekivalo dobili se najmanje i tu je generalno najveći problem. Nedostajalo je mnogo toga, a jasno je kako je i igračima vjerojatno teško, ali tko ih pita. Oni su ti koji su držali sve u svojim rukama i nisu uspjeli. Oni su najbolji i najgori, a zapravo su, uz pojedine izuzetke, skupina solidnih europskih igrača, koji na terenu moraju ostaviti i posljednji atom snage ako žele pobijediti. Ako ih se u budućnosti tako bude gledalo i predstavljalo, bit će lakše i njima, ali i navijačima koji ponekad imaju prevelika očekivanja, usprkos limitiranosti momčadi i pojedinaca koji u njoj igraju. Svi oni koji su bili u Dublinu, mogli su vidjeti s čime Irci raspolažu i koliko je to zapravo puno u odnosu na BiH, počev od mentaliteta do infrastrukture. Međutim, s nonšalantnim pristupom "lako ćemo ili bolji smo", porazi su neizbježni i bit će ih sve više.
Potrebni rezovi
Uz sve to, jasno je i da treba napraviti nekoliko rezova, a znamo da će ih biti. Što prinudnih, što očekivanih, što neočekivanih. Svi će u kvalifikacijama krenuti od nule. Od Begovića, pa do Kolašinca, sve do Džeke. Svježa krv je neminovnost i na tome treba inzistirati, ali i na nešto drugačijem ponašanju bh. reprezentativaca koji će do iduće godine imati dovoljno vremena razmisliti u čemu su pogriješili, a za nadati se kako će u međuvremenu i svi ostali analizirati svoje eventualne pogreške. Kako stručni stožer, tako i novi, pa i Nogometni savez BiH, ali i navijači, a pogotovu novinari. Nitko nije bezgrešan, ali u budućnosti se pogreške moraju svesti na minimum ako BiH želi ponovno na veliko natjecanje.*
