Goran Nešić, profesor s titulom doktora na Fakultetu sporta Univerziteta u Beogradu, odbojkaški je stručnjak koji relativno često dolazi u Čapljinu. Nije samo u pitanju kamp OK Čapljina nego i privatni razlozi. Naravno, njegov boravak iskoristili smo za razgovor o odbojkaškim temama i dilemama, a počeli smo upravo upitom o spomenutim dolascima:
"Uvijek mi je zadovoljstvo doći u Čapljinu. Ovdje se osjećam kao kod kuće, djevojke su super, slušaju, rade, ima dosta talenata, što je jako bitno. Na kraju krajeva, Hercegovina cijela ima baš dosta visokih ljudi, to je ono što prednjači u odbojci, tako da je bilo zadovoljstvo raditi s takvom djecom."
Večernji list: Treneri se danas žale da je djecu teško zadržati kad porastu, kad stignu do kadetskog, a posebice juniorskog uzrasta. Zašto?
Nešić: To je problem u sportu, međutim, mi treneri moramo biti pravi pedagozi da zadržimo tu djecu. Naravno, veliki broj djece ne može ostati kao na početku u onoj bazi, u onoj osnovi.
Kada postanu kadeti, juniori, neki natjecatelji, već tada ih treba animirati, tada treba s njima raditi. To je najteže doba, doba puberteta i kod djevojčica i kod dječaka – vide neke druge prioritete u životu, zaljube se…, onda je to veliki problem.
Međutim, mi moramo biti toliko dobri pedagozi da ih zadržimo. Često studentima kažem da dobar pedagog nije onaj koji kaže ono što misli i vidi, dobar pedagog je onaj koji kaže ono što njegov odgajanik želi čuti, samo na malo drugačiji način! To je ono što nam nedostaje u trenerskom pozivu, ne samo u trenerskom pozivu nego i u tjelesnom odgoju.
Večernji list: Problem ženske odbojke u BiH, posebice ovdje u Hercegovini, malo djevojaka ostaje u odbojci po završetku fakulteta, kakvo je stanje po tom pitanju u Srbiji?
Nešić: U Srbiji je to malo drugačije kada je riječ o ženskoj odbojci. Te djevojke koje imaju 24-25 godina već su napravile neke karijere, je li to Italija, Turska, Njemačka, nije bitno koja je država. Rijetko koja ostane u Srbiji i imamo veliki problem. Jer dijete koje ima devetnaest, dvadeset godina, završi srednju školu, ono sebe već vidi tamo gdje je privlačnije. Sada nam i Amerikanci prave veliki problem jer mnogo djevojaka odlazi u Ameriku igrati. Prošle godine cijela juniorska reprezentacija Srbije otišla je u Ameriku. Naravno, mi ih ne možemo spriječiti u tome, one idu na školovanje. Međutim, veliki je problem kada se vrate iz Amerike, one se ne vrate igrati u Srbiji, podizati razinu nekih novih djevojčica, nego idu igrati u jačim ligama gdje ima više novca.
Večernji list: Muška odbojka - u cijeloj Hercegovini nema ozbiljnog kluba, koliko vidimo, u cijelom svijetu je kriza muške odbojke. Kakvo je stanje u Srbiji?
Nešić: Da, velika je kriza, mali se broj dječaka odlučuje za odbojku. Zašto? Zato što dječaci traže kontakt, traže da budu brži, jači, bolji, a u odbojci toga nema puno. Ima samo smeč, ali ne može se smeč raditi na prvom treningu, treba proći neko vrijeme da bi se to ispunilo. Mali broj dječaka odlučuje se za odbojku. Mi imamo veliki problem u Srbiji – košarka, nogomet, rukomet, vaterpolo, tenis pa tek tada odbojka. I to što se iselektira, to nisu oni pravi koji bi trebali biti. Mnogo njih ode na košarku jer je veći novac, roditelji su motivirani da im djeca igraju za veliki novac, da se obogate preko noći. I socijalna se komponenta kod nas uvukla u sport, koliko god mi to prešućivali.
Večernji list: Bili se izbornik ženske reprezentacije BiH, kako gledate na današnju generaciju?
Nešić: Imam Isanović je, mogu reći, moj projekt, ja sam vodio reprezentaciju i pozvao je, ona je pokazala svoje pravo lice, bila je stvarno super. Međutim, ona je sljedeće godine otišla u Ameriku i igrala je tamo za neku sveučilišnu ekipu. Mala Biberdžić je iz ovih krajeva, također dobra igračica. Međutim, pitanje je koliko će ta djeca imati motiva igrati za reprezentaciju, ne iz nacionalnih razloga - apsolutno, nego zato što nemaju s kim igrati. To je najveći problem.
Večernji list: Vidjelo se to u nedavnim kvalifikacijama, Isanović i Biberdžić odrade 70 posto učinka?
Nešić: To je veliki problem. Tu mi, kažem "mi" jer sam i ja tri godine vodio reprezentaciju BiH, trebamo pokušati animirati djecu da prođu kroz reprezentaciju, da se zadrži ona esencija, ono pravo. To je neka priča. Nažalost, imali smo i tada osipanja. Edina Begić, tada najbolja igračica BiH, igrala je u talijanskoj Monzi, nije se odazvala na važne utakmice. Uglavnom, sedam igračica se tada nije odazvalo!? To mi je negdje na srcu, ne zbog mene nego zbog ostalih djevojaka, a da su se odazvale, već tada bismo igrali Europsko prvenstvo i tko zna gdje bi nam bio kraj.
Otvori KEKS Pay
