Naslovnica Sport

Na Zadar je padalo 400 raketa dnevno, a Luki su ubili djeda

Tko bi mogao očekivati da će taj mali plavi dečko koji je morao pobjeći sa svojom obitelji iz zadarskog zaleđa zbog rata napraviti takvu karijeru.
04. prosinca 2018. u 08:15 0 komentara 101 prikaza

Luki Modriću danas se gotovo sve zna, kad je netko tako planetarno poznat onda ga se “skenira” od stoljeća sedmog. O njegovim današnjim igrama napisali smo tone hvalospjeva jer dečko ih je i zaslužio. 

Tko bi mogao očekivati da će taj mali plavi dečko koji je morao pobjeći sa svojom obitelji iz zadarskog zaleđa zbog rata napraviti takvu karijeru. 

Sve je počelo u Zadru, u izbjegličkom hotelu. 

Hajduk ga nije ‘vidio’

– Zapravo mi je nevjerojatno da se svega toga sjećam kao da je bilo jučer, a kolike su godine već prošle. Te 1991., u kolovozu, Luka je sa svojom obitelji iz Zatona Obrovačkog zbog rata došao u Zadar. Tada je hotel “Kolovare”, kao i svi zadarski hoteli, bio namijenjen izbjeglicama. I kako su stalno u Zadru bile uzbune, nisu baš izlazili, djeca su se igrala u hotelu pred recepcijom. I nazvao me moj prijatelj Pernar, tadašnji direktor hotela “Kolovare”, da dođem vidjeti jednog malog. I nije mi bilo teško, došao sam ga gledati – prisjetio se Josip Bajlo koji je tada bio sportski direktor Zadra, a to je i danas.

Kakav je Luka bio tada?

– Dinamičan, hiperaktivan. Gurali su nekakvu lopticu u hotelu i onda sam potražio Lukina oca Stipu i predložio mu da mali dođe u našu nogometnu školu. Nakon dva mjeseca, odlučili su da će doći, prvi trener bio mu je Davorin Matošević. A nije im bilo lako, na Zadar je dnevno padalo 300-400 raketa, a Višnjik je od hotela udaljen oko četiri kilometra, trebalo je to za vijeme rata prelaziti. Uz to su svi imali i ružna sjećanja na ubijenog Lukina djeda. No, na kraju je došao, a onda su se preselili u hotel “Iž” koji je bio 200 metara od našeg terena u Višnjiku. I bilo mu je lakše. I tada je Luka bio uzor svima, pa i starijima. Nisam ja bio vidovit da bih rekao da će od njega 100 posto biti veliki igrač, ali je pokazao kvalitetu i zaslužio da mu se posveti pažnja – kaže Bajlo.

No, kako to da je Luka onda 2000. godine otišao? Koliko znamo, vi ste mu potpisali ispisnicu.

– Da, ja sam mu potpisao ispisnicu. Te 2000. godine, kad je Luki bilo 14 godina, tadašnji gazda kluba Ante Jurjević rekao mi je da mu dam ispisnicu i da Luka ide u Dinamo. Nisam bio za taj potez, ali što možeš kad ti gazda kaže, vežeš magare gdje ti gazda kaže. 

No, kako to da nije otišao u puno bliži Hajduk?

– Valjda ga nisu “vidjeli”. A imali su ga gdje vidjeti, stalno smo se sretali na županijskim natjecanjima, bilo je na tim utakmicama puno ljudi iz Hajduka, bio im je na tanjuru. No, Luka je otišao u Dinamo, dalje svi znamo kako je to išlo i dokle je došao, sve što mu se sad događa, sve te nagrade on je zaslužio – zaključio je Josip Bajlo.

I došao je Luka u Maksimir, sam, bez obitelji. Prvo je spavao na stadionu, ondje su imali sobe za mlade igrače koji nisu iz Zagreba. Kasnije su mu, zajedno s još nekoliko igrača, iznajmili stan blizu stadiona. A u Maksimiru su ga dočekali novi izazovi i novi treneri. –

Došao je k meni, treneri smo mu bili Stjepan Deverić i ja, Štef je vodio prvu, a ja drugu juniorsku momčad, igrao je kod obojice – rekao nam je Vinko Šaka koji je tada radio u omladinskoj školi plavih. I dobro se sjeća Luke iz tih dana.

Šaka: Luka je i danas isti

– Luka vam je tada bio isti kakav je i danas. I zato se veselim svim tim njegovim nagradama, priznanjima i rezultatima. I sad kad je bio s reprezentacijom u Zagrebu to sam i rekao: Drago mi je, Luka, što ti se sve to događa baš zato što si ostao isti kao iz dječačkih dana.

Šaka kaže da je Luka imao i sreće, nije u tim mlađim, razvojnim danima bio ozlijeđen.

– Ono što je važno, nikad mu ništa nije bilo teško, nikad nije rekao da nešto ne može. A igrački, on je već prije primanja lopte imao ideju i rješenje da čudesno izlazi iz driblinga. Ma to nije naučio, to je dobio rođenjem. I ne mogu vam opisati kako sam se osjećao kad sam uživo u Rusiji na SP-u gledao Luku, Lovrena i Ćorluku s kojima sam radio, bilo mi je puno srce. Pokazao sam Luki jednu staru sliku i odmah je rekao: “To je kad smo Interu dali devet komada” – rekao je Vinko Šaka.  

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.