Ne sjećamo se kada se u nekom od olimpijskih borilačkih sportova netko mogao pohvaliti s 12 uzastopnih naslova prvaka Hrvatske, a time se dičiti može Širokobriježanin Anđelo Kvesić, 30-godišnji karataš Hercegovine Zagreb, dvostruki pojedinačni prvak Europe, koji je 12. put postao prvak države, i to u najtežoj kategoriji (više od 84 kg). A to je domet za duboki naklon.
– Koliko ja znam, to kod nas nije nitko napravio, čak ni blizu. Nitko nema 12 od 12. Moram priznati da sam imao sreće s ozljedama, zbog kojih moj brat Ivan nije nastupio na posljednja dva državna prvenstva, a mislim da ih je ukupno pet propustio. Iako je to samo državno prvenstvo, osjećaj je dobar i ja sam ponosan na svoja postignuća.
Sjeća li se Anđelo svojeg prvog naslova prvaka države? Koga je tada pobijedio?
– Kako da ne. Bilo je to 2014. kada sam pobijedio Marija Vučića, tadašnjeg klupskog kolegu. U međuvremenu sam pobjeđivao i Peru Vučića, Vinka Ursića-Glavanovića, Jakova Bunjevca i Karla Raguža, a evo dvije godine zaredom i klupskog kolegu Ivana Pehara.
Protiv koga mu je bilo najteže osvojiti naslov?
– Sve je to nekako bilo slično.
Vjerojatno bi mu bilo puno teže protiv brata Ivana, bivšeg svjetskog i aktualnog europskog prvaka do 84 kilograma, da ovaj ne skida težinu za polutešku?
– To bi sigurno bilo tako. No tu i dalje vrijedi dogovor da ne nastupamo u istoj kategoriji. Nema smisla da se međusobno borimo da uzimamo jedan drugome mjesto u reprezentaciji kada su u pitanju nastupi u pojedinačnim kategorijama. Kada smo krenuli, on je bio poluteška i nije morao skidati, a ja sam imao 87 kilograma pa je teška bila logičan izbor i zbog stila jer ja radim dosta klinča i bacanja.
Anđelo je sada dobio konkurenta u bivšem bratovu konkurentu Enesu Gariboviću.
– Da, on je postao teškaš pa smo nedavno radili u finalu Prvenstva Balkana, kada sam ga pobijedio 3:1. Odličan je on borac i dobro je što se vraća iz ozljede pa će nam biti jako važna ploča u momčadskom dijelu natjecanja na ovogodišnjem Prvenstvu Europe.
I na tom natjecanju, kao i na mnogim drugim, nastupit će uz određene probleme s ramenom.
– To je nešto što godinama vučem. Nikad nisam htio ići na operaciju, nego jačam rame. Jest, povremeno dođe do upale, naročito kada su jače pripreme i kada imam više borbi s puno klinča i bacanja, no onda se to povuče. Doduše, finala Prvenstva Europe u Zadru i Gaziantepu radio sam tako da sam večer prije odlazio u bolnicu primiti blokade, injekcije u rame. Dovoljno je da ti blokada malo pomogne, a tu je i adrenalin koji otupi bol pa odradim meč. Jedina ozbiljnija ozljeda koju sam imao bila je ruptura ligamenata u stopalu koja mi se 2023. dogodila 20 dana prije Prvenstva Europe. No i unatoč tome ja sam nastupio i osvojio broncu.
Za razliku od njega, brat Ivan doživio je znatno više ozljeda. Kako je njegova šaka, koja mu je nedavno operirana?
– Dobro je. I on će ovih dana s nama biti u Rimu na trening kampu, s tim što na turniru koji će biti idućeg vikenda ipak neće nastupiti. Ali sredinom travnja već bi mogao nastupiti na turniru Premijer lige u Kini. Mislim da će Ivan biti spreman za Prvenstvo Europe koje je u svibnju u Frankfurtu.
Anđelo je naš najtrofejniji karataš, no reći će da bi njegova trofejna vitrina bila još sjajnija da nije bilo nekih dvojbenih sudačkih odluka.
– Takav je naš sport. Glupo mi se na te odluke izvlačiti jer ih je bilo i bit će ih još.
Koja od tih odluka mu je najteže pala?
– Pa možda je to ona iz prošlogodišnjeg finala Prvenstva Europe sa svjetskim prvakom Francuzom Filalijem. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu izgubio sam od nekog nepoznatog borca s 0:1, a ja sam napravio desetak nedosuđenih bodova. No to sam čak i bolje prihvatio nego taj finale posljednjeg Prvenstva Europe.
Čini se da je biti sudac u karateu jedan od najzahtjevnijih sudačkih poslova u sportu, poput onoga u vaterpolu. Puno toga se sudi što se prostim okom ne vidi.
– Kod nas je sudačka procjena subjektivna stvar. Sudac uvijek može reći da je vaš udarac bio kratak, da nije tehnički dobro izveden, da nije bilo dovoljno naglašen... Da, možemo reći da je ovo jedan od sportova u kojem je slobodna sudačka procjena vrlo izražena.
Među čestitarima za osvojeni 12. naslov prvaka države našla se i Policijska akademija, što je i logično jer je Anđelo na ugovoru o djelu s policijom s bratom Ivanom, ali i trojicom svjetskih prvaka u kik-boksu Ivanom Bertićem, Andrejem Kedvešom i Vitom Košarom.
– Naš će posao biti da promoviramo zanimanje policajca, da govorimo o hrvatskoj policiji, ali i da vodimo treninge u sklopu borilačke obuke.
Koliko znamo, najavljeno je da će svi oni uskoro potpisati i ugovor o radu, što zacijelo može dobro djelovati na trajanje karijere Anđela Kvesića. Nakon svih 16 medalja osvojenih na najvećim svjetskim natjecanjima (svjetska i europska prvenstva, Europske igre i Svjetske igre), i dalje mu je najveća želja svjetsko zlato.
– Svjetsko prvenstvo je iduće godine a meni je, ma gdje god nastupao, uvijek cilj zlato.
Otvori KEKS Pay
