Tijekom ovog Svjetskog nogometnog prvenstva u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku puno se debatiralo i raspravljalo o tome koliko je hrvatska reprezentacija spora. Ne može se ta tvrdnja previše sporiti. Prema podacima o brzini igrača u dosadašnjem tijeku turnira, Hrvatska se po brzini svojih nogometaša nalazi na 34. mjestu od 48 reprezentacija, s prosječnom ocjenom za brzinu 66,5 (prva Francuska ima ocjenu 83,4). Taj dio našoj reprezentaciji nikad nije bio forte, svjesni su toga i u samom stožeru vatrenih.
Međutim, postoji jedan individualac u redovima vatrenih koji se u toj kategoriji izdvojio. Desni bek reprezentacije Josip Stanišić u prvom kolu je protiv Engleske postigao brzinu od 35,9 kilometara na sat. S tom je brzinom, prema podacima Sofascorea, drugi najbrži igrač zasad na cijelom SP-u, nakon 44 odigrane utakmice turnira.
U trenutku pisanja ovog teksta, jedini nogometaš koji je uspio postići veću brzinu od Stanišića je uzbekistanski reprezentativac Abbosbek Fayzullaev koji je na utakmici protiv Kolumbije u prvom kolu postigao brzinu od 36,0 kilometara na sat. Iza Fayzullaeva i Stanišića se nalaze Wilfried Singo iz Obale Bjelokosti s 35,8 km/h, te još četiri igrača koja su uspjela postići brzinu od 35,7 kilometara na sat; Daveron Fonville iz Curacaa, Nathaniel Brown iz Njemačke, Rafik Belghali iz Alžira te Yan Valery iz Tunisa. Zanimljivo, Stanišić je jedini nogometaš bijele rase koji se nalazi među 15 najbržih nogometaša turnira.
Ipak, među 50 najbržih igrača turnira od hrvatskih nogometaša se ne nalazi nijedan igrač osim Stanišića, što nas ponovno vraća na one tvrdnje s početka teksta. Hrvatska nije brza reprezentacija, ali ima jednu iznimku u svojem kadru.
Otvori KEKS Pay
