Aktualni saziv Vijeća ministara BiH u drugome je planu javnosti u zemlji dok traju razgovori o uspostavi nove vladajuće većine koja bi bila u stanju postići dogovor o novome sazivu ove državne institucije. U međuvremenu ‘stari’ saziv zasjeda, donosi odluke. DOpredsjedavajući Vijeća ministara Dragan Vrankić u intervju za Večernji list govori o radu aktualnog saziva, političkim prijeporima, kandidaturi za mandatara za Vijeće ministara ...

Jeste li Vi u tehničkom mandatu i postoje li zapreke za Vaš rad?
Posve je normalno da ‘staro’ Vijeće ministara radi dok se ne izabere novo. Tehnički mandat praktično ne postoji i to se koristi samo kao floskula kada pokušavate dsikreditirati rad neke institucije. S obzirom da smo zemlja koja je navikla na puno nelogičnih stvari, tako i dugo traje proces provedbe izbornih rezultata. Ja, međutim, posve odgovorno tvrdim da je Vijeće ministara vrlo svjesno te situacije, no mi radimo istim tempom. Nismo zaobišli napraviti ništa važno. Štoviše, Parlament je zatrpan materijalima koji su prošli Vijeće ministara.

BiH još nije srušila belgijski rekord, a stranci pomažu da se što prije ustroji Vijeće ministara. Kakva su Vaša očekivanja?
U posljednje vrijeme možemo biti malo veći optimisti, i to s razlogom. Mislim da je potreban diplomatski pritisak, a u posljednje su vrijeme ojačani ovi poticaji kako bi se postigao dogovor. Dobro je i to što su se ohladile političke glave unutar BiH i mislim da se vraćamo u okvire realnosti. Naprosto mi to daje optimizam i očekujem da se vrlo brzo postigne dogovor oko toga.

Kako gledate na to da još uvijek postoje zahtjevi da većinskim bošnjačkim strankama pripadne jedna ‘hrvatska’ pozicija?
To je jedna od suštinskih nepravdi koje ozbiljno narušavaju odnose u BiH. Hrvatima treba pripasti ono što je hrvatsko, Bošnjacima ono što je bošnjačko. Moramo se vratiti u duh BiH, u njezina glavna načela, njenu preambulu Ustava u kojoj se kaže da je BiH i bošnjačka, srpska i hrvatska ili ako hoćete da se vratimo u okvir ZAVNOBiH-a u kojemu se ističe da nije ni hrvatska, ni srpska ni muslimanska, nego svih naroda. Ako se dovedemo u situaciju da netko oduzima nekomu nešto ili mu pak ‘daje’, onda se to može podvesti pod sferu šovinizma. Ako netko nije dobio niti 1,5 posto hrvatskih glasova, onda mislim da nema nikakva legitimiteta tražiti hrvatske pozicije.

Rotacija ili trgovina pozicijama dva su različita pristupa oko ustroja vlasti?!
Paritet, rotacija i koncenzus je rješenje za BiH. Kada je u pitanju državna razina, nema nikakva razloga da ne dogovorimo trajnu rotaciju i mislim da smo u startu riješili brojne probleme i onemogućili krize kakve sada imamo.

Jeste li u tajnim ili javnim kombinacijama za mjesto predsjedatelja Vijeća?
Često se osjećam neprijatno. To može i laskati, ali ne želim da se mojim imenom na taj način politizira. Ja sam dugo u politici. Počeo sam od općine Čapljina, šest godina sam bio u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, četiri kao dopredsjednik i ministar financija u Vladi Federacije, cijeli mandat dopredsjedatelj u Vijeću ministara i ministar financija. Sve što sam ostvario sa svim svojim manama i vrlinama, zasluga je mene, ali i moje stranke. Da me stranka nije nominirala kroz sve ove godine, ili da nisam bio spreman na odricanje, ne bih bio danas to što jesam. Ne veselim se jednoj takvoj funkciji jer osjećam jako veliku odgovornost. Ako se može izbjeći, radije bih izbjegao. Ako me stranka predloži, onda ja to nemam pravo odbiti. 

Je li moguće ispraviti pogrešku s legaliziranjem neustavne i nezakonite vlasti u FBiH?
To što je napravljeno u Vladi Federaciji, odnosno što je nametnuto Hrvatima mimo naše legitimne političke volje je nonsens i graniči s puno teških riječi koje bih sada mogao izgovoriti. Ako netko nekomu bira i postavlja njegove predstavnike, negira volju naroda, onda je to najmanje šovinizam. Ono što se dogodilo u Federaciji, gledali smo i krajem 80-ih godina na jugoslavenskoj sceni. Oni koji se kunu u BiH, pozivam ih da promijene ovaj pristup, jer se time ruši BiH te da se okrenu načelima ravnopravnosti triju naroda koja su navedena u preambuli Ustava. Svima je jasno da to što je učinjeno u Vladi Federacije, nije legalno niti održivo. 

Je li tu pogrešku moguće popraviti donošenjem novog ustava i izbornog zakona?
Budućnost BiH ovisi o tome. Prije svega potrebno je uvažavati da je zemlja sastavljena od tri naroda i građana čime bi se zadržala cjelovita BiH. Nakon što bi se osigurala jednaka prava triju naroda, brzo bi se promijenio ukupni ambijent i u prvi bi plan došao građanin. Tada nacionalno neće biti u pravom planu, ali uz dakako poštivanje da nitko nikome ne priječi njegovo nacionalno opredjeljenje. 

Dvojno državljanstvo brine veliki broj Hrvata jer iz nepoznatih razloga bošnjački član Predsjedništva nije želio odobriti sporazum s Hrvatskom. Kako to gledate? Mislim da nema nikakva razloga da se to priječi i Predsjedništvo mora biti doraslo riješiti to pitanje. Dosad se oko toga uglavnom politički ucjenjivalo. Hrvati u BiH nisu zaslužili da ih u BiH bilo tko ucjenjuje. Prvi smo stali u obranu zemlje kada se raspadala bivša Jugoslavija, do referenduma ili vojnog organiziranja. S druge strane, duh BiH sadržan je od tri naroda. Ako se, međutim, prema Hrvatima bude odnosilo na sadašnji način, onda postoji prijetnja da BiH ostane bez hrvatskog naroda. To nikome ne bi koristilo, ponajmanje BiH. To je značajno zbog hrvatskog puta prema EU kako Hrvati iz BiH ne bi krenuli put novog egzodusa. 

Možda je to nekima i cilj?!
Kada pogledamo političku scenu u BiH, onda se može iščitati da oni koji se ‘brinu’ za BiH i kojima faktor vremena nije bitan, sve rade kako bi se to dogodilo. Mislim da čine pogrešku. Vrijeme ni za koga u BiH nije faktor ako se ne radi ništa. 

Kako cijenite odnos Zagreba prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini?
Politička garnitura na vlasti u Hrvatskoj konačno ima osjećaja za Hrvate u BiH. Oni pokazuju senzibiliziranost, ali i otvorenost prema našim problemima. Želim osobno zahvaliti Vladi, predsjedniku i Saboru RH koji imaju osjećaja za BiH i za Hrvate. 

Hrvati su u hendikepu kada je u pitanju diplomacija jer su hrvatski kadrovi uglavnom izbačeni iz službe, a s druge strane iz Hrvatskog narodnog sabora najavljuje se uspostava ureda u Washingtonu, Bruxellesu i Berlinu. Kakva su Vaša očekivanja?
Jedan od najvećih problema Hrvata iz BiH je diplomacija i najmanje smo učinili na tome planu. Otvaranje ureda je sasvim legitimno i legalno, poglavito regionalnih ureda. Primjerice, iz Italije deseci su ureda koji zastupaju tamošnje regije u Bruxellesu. Ne vidim zašto to ne bi imali Hrvati, odnosno županije s hrvatskom većinom koji bi djelovali ne samo u diplomatskom ili političkom smislu, nego oko gospodarskih projekata. 

Koliko je objektivno problem to što većina Hrvata iz BiH u dijaspori uglavnom sudjeluje oko lobiranja za RH, a puno manje za sunarodnjake iz BiH?
Svjesni smo da Hrvatska vodi integralnu diplomaciju hrvatske politike. No, veliki broj naših ljudi, nesvjesno lobirajući za RH, zanemaruje Hrvate iz BiH. Apeliram na sve Hrvate koji žive u dijaspori da napravimo jednu distinkciju i da, uz RH, lobiraju i za popravljanje hrvatskog položaja u BiH. 

Ima se dojam da postoji razmjerno dobra veza Zagreba s Hrvatima u dijaspori, no ne i hrvatskih predstavnika iz BiH. Kolika je tu odgovornost ovdašnje politike?Nije bilo naše aktivnosti kako bismo pobudili interes i ukazali na probleme koje imamo. Dugo se, međutim, spočitavao i utjecaj Zagreba na Hrvate u Bosni i Hercegovini i to se smatralo istočnim grijehom te politike. To međutim treba mijenjati u interesu dviju država i Hrvata u obje države.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”