Matu Bulića vodila je pjesma na sve strane svijeta, a on bi skupio prijatelje za početak radosti i veselja - da malo kroz njegove pjesme objasnimo što "kralj dijaspore" radi u posljednje vrijeme, a radi neumorno. Na koncert pod nazivom "Imotski ne zaboravi", na kojem su, uz Matu, nastupili i Dražen Zečić i njegov kum Marko Perković Thompson, čini se da je došla cijela Hercegovina, Dalmacija... Brojke kažu da je bilo oko 25.000 osoba na stadionu i oko stadiona Gospin dolac, a neki su satima zbog koncerta stajali na granici jer su gužve bile nemoguće. Graničari su imali pune ruke posla, a mnogi su poželjeli biti u nekoj drugoj smjeni jer je svakoga trebalo evidentirati, a gužvama nigdje kraja. U Imotski su se slijevale kolone automobila iz svih smjerova. Ulaznice za koncert rasprodane su u samo 48 sati. Ovom spektaklu nazočio je i hrvatski izbornik Zlatko Dalić, kao i brojni drugi. Na pozornici je stihove o Imotskom, koje je napisao legendarni nogometaš Zvone Boban, recitirao Vedran Mlikota. Prvo je zapjevao Dražen Zečić, koji je publici donio svoje najveće hitove, a svi su ih uglas pjevali. Na pozornicu je izišla i Barbara Matić, osvajačica zlatne medalje na Olimpijskim igrama. - Predstavljati Hrvatsku najveća je čast, hvala vam na podršci - zahvalila se Barbara, a svi su pljeskali zlatnoj djevojci. A onda se na pozornicu popeo Mate Bulić i počeo nastup pjesmom "Domu mom". Nastupio je delirij. - Nemate pojma koliko mi je srce što vas vidim. Hvala mojoj obitelji - s posebnim emocijama kazao je Mate. Baklje su počele gorjeti kad je zapjevao "Tiho, tiho teče Neretva". Zatim je izišao Thompson i zapjevao pjesmu "Ako ne znaš što je bilo" i ne znamo koja je pjesma brže ušla u uho jer su je, čini se, svi ljubitelji domoljubne glazbe u jednom danu zapamtili i počeli pjevušiti. Sve o koncertnom spektaklu iz prve ruke doznali smo u razgovoru s Matom Bulićem kojeg smo uhvatili u predahu od brojnih nastupa. Nema, čini se, dvorane, trga, stadiona... koje Mate nije napunio - ako je nastupio. A energije itekako ima.
Mate, uvjerili smo se da ste u Imotskom napravili spektakl, a cijela Hrvatska i BiH bruje o tome, pa čestitamo i, evo, da vas iz prve ruke pitamo o dojmovima?
- Po meni je koncert "Imotski ne zaboravi" jedna od najboljih manifestacija kulturno-zabavnog karaktera u cijeloj regiji. Meni je strašno bilo pogledati s jednog određenog mjesta taj pun stadion koji je disao kao jedno. Naježio sam se. Pjevale su se pjesme, hrvatske, bez ikakvih incidenata, bez ikakvih napornih događanja da se netko gurao, pomjerao i tako dalje. Mi smo nekako čekali taj početak i, kad se prvi ton čuo, tada je nastala prava erupcija zadovoljnih ljudi i tu trebaju doći svi koji žele vidjeti kako se to dostojanstveno i dobro radi. Kad se to radi onako spontano iz profesionalnih poriva, onda i bude spektakularno. Prema tome, momci koji su organizirali događaj, jako su dobro odradili svoj posao i svaka im čast. Zahvaljujući svemu tome imali smo jednu dobru uvertiru da privedemo večer kraju i da oni koji su došli odu kući prezadovoljni. To se i dogodilo.
Na jednoj fotografiji pjevate okruženi djecom, djeca znaju vaše pjesme... Imate brojnu publiku, dugo trajete, u čemu je tajna?
- Pa to je fenomen koji sam osjetio i ovih dana i u Kninu, i u Glini i u Pakoštanima... Ta publika je najveća snaga, a ona moja je od 7 do 77 godina. U čemu je tajna? Ja smatram da je nešto bitno tu, a to je ono da iznesem tu emociju kroz pjesmu, kroz govor, kroz pokret, kroz riječi, kroz ritam. Dati sebe u to dovest će do uspjeha. Čovjek, ako to nema, ne može uvjeriti onoga koji sluša niti ga naviknuti na svoja djela. Ako ti nisi taj, ako ne radiš to što govorim, nema uspjeha.
Na pozornici je bio i Marko Perković Thompson. Bilo je jako emotivno jer se nakon dvije godine pojavio pred publikom. Kako ste vi to doživjeli?
- Izvrsno sam se osjećao kad sam vidio Marka i vrijeme je bilo konačno da krene s nastupima. Puno je nagovaran. Došao je u situaciju da radi ono što voli ponovno. Mali Ante je odigrao tu jako veliku ulogu i on ga je nagovorio te se dogodilo to što se dogodilo. Marko kao Marko, sposoban, emotivan, radišan, voli ljude, ljudi vole njega. Kraj. Tako se manifestiralo i to će njegova dva samostalna koncerta dokazati.
Radite neumorno, radite puno. Odakle energija?
- Evo, kad uzmemo posljednjih šest dana, ja sam odradio pet raznih koncerata, to su pravi koncerti, nisu to nekakve male zabave, to su sve trgovi i ljudi to dolaze slušati i tu nema foliranja. Ako nisam dobro, ljudi će to osjetiti. Ljudi osjete ako si im prišao iskreno i iz sebe izbacio tu jednu emociju. Emocija je širok pojam i ona ima svoje zakone i svoje propise i to je to. Čovjek mora dati kompletnog sebe u tu priču te smatram da mi je to na neki način Bog usadio. To traje godinama i hvala Bogu da je tako. Radim, imam energije, sretan sam među svojim ljudima.
Vrijeme kada smo strepili i molili se za vaše zdravlje sada je, hvala Bogu, iza nas, a kako se vi općenito sada osjećate?
- Pa na koncertu u Imotskom mogli ste vidjeti kako je to top odrađeno, i to je odmah znak da sam dobro i da se dajem maksimalno na pozornici.
Nekako nas cijeli ovaj razgovor vraća na ovaj koncert u Imotskom, što vam ljudi kažu nakon koncerta?
- Dobio sam stotine poruka, redaju se komentari, pozivi... Svi pišu i govore da im je bilo fenomenalno. Znam da je tako, ali mi je drago što su ljudi to primijetili, što mi se javljaju u vezi s tim. To me uistinu čini sretnim.
Bliži nam se i koncert u Blatnici 12. kolovoza, što ste nam tu pripremili?
- Da budem iskren, koncert u Blatnici pripremaju moji Blatničani. Oni su toliko ušli u tu organizaciju i tako to dobro rade da ja nemam tu više puno posla. To su ljudi koji znaju posao, koji su ga radili godinama. Blatnica je pokazala da ima status jednog liderskog okruga, jednu lidersku poziciju u smislu organizacije zato što je to godinama prisutno, godinama je među njima i oni se drže dobro onog što je postavljeno na tim kvalitetnim temeljima. Ja to na neki način ispratim i ostaje taj izvođački dio, to ja moram odraditi - izvođače i produkciju i taj organizacijski dio, a sve ostalo moji Blatničani rade. Na taj odbor sam iznimno ponosan. Neću ih sada imenovati da nekoga ne zaboravim, a oni znaju da su stvarno prva kategorija, prva crta.
Koncerata ima, a pripremate li nam i nove pjesme?
- Čekam i ja da u svojoj glavi posložim neke stvari još malo. Novi album nemam namjeru raditi, planiram nove singlove i to ću zaokružiti kao cjelinu. Za to što ne radim novi album razlog je takva situacija u diskografiji. Ići ćemo singl po sing pa dokle stignemo.
Stignete li se odmoriti? Tempo vam je iznimno jak.
- Evo, sad se na neki način odmaram. Žena i ja sjedimo i razgovaramo. Oko nas trče unuci, tu su zetovi, kćeri, ja sam prvi put imao prigodu s pozornice reći da je ovo koncert moje obitelji jer je obitelj prvi put tu, zajedno. Bio sam sretan i jako sam teško to izgovorio, ali eto. Završilo se sve u najboljem redu.
I za kraj, godinama imate prijateljski odnos s Večernjim listom pa što biste poručili čitateljima?
- Dragi moji prijatelji, ja vas tako slobodno mogu nazvati jer godinama se borimo da Blatnica prođe u najboljem tonu. Večernji list uvijek je bio pri ruci i zato, svi ljudi dobre volje, i ovim vas putem pozivam, dođite. Otvorena su vam vrata Blatnice.
