Iako ime Gabi Novak često čujemo u već okamenjenoj sintagmi "Arsen Dedić i Gabi Novak", a njihova je ljubav vjerojatno najopjevanija na ovim prostorima, to je samo jedan dio nevjerojatnog života koji bi se vrlo lako mogao pretočiti u knjigu koju ne bismo mogli ispustiti iz ruku. A možda i u film.
– Ja sam Njemica, rođena u Berlinu, od majke Njemice. O mom djetinjstvu mnogo bi se moglo govoriti, to su bile neke nesretne godine, početak Drugog svjetskog rata – započinje Gabi svoju priču.
Kako se rat zahuktavao, njezini majka i otac otišli su s trogodišnjom Gabi iz Berlina u Zagreb, a zatim je poslali djedu i baki na Hvar, da je što više odvoje od nadolazeće opasnosti. Otac joj je pred kraj rata pogubljen, bez objašnjenja. Slijedile su godine koje je provela živeći u malom sobičku s majkom koja u poslijeratnom Zagrebu nikako nije mogla pronaći posao. A iako je početak njezina života obilježen tragedijom, ratnim vihorom, gubitkom oca i neimaštinom, o tome govori odmjereno, elegantno i pomno odabranim riječima te s nevjerojatnom aurom smirenosti.
– Mislim da te takvo odrastanje očeliči, ali i nauči da poštuješ i znaš dobro procijeniti svoje životne etape, prihvaćaš i dobro i zlo i sudbinu, drukčije razmišljaš o tome, ne zalijećeš se... – kaže Gabi koja je, kad je poodrasla, upisala Školu primijenjene umjetnosti.
Ni taj detalj ne zna svatko – likovno nadarena, nakon mature radila je na sinkronizaciji crtanih filmova u Zagreb filmu. Likovima u crtićima posuđivala je glas, a tada ju je čuo slavni Bojan Adamič, jugoslavenski mogul jazza te popularne i filmske glazbe.
Pozvao ju je da gostuje na koncertima Big banda u Ljubljani – i to je bilo to. Uslijedio je nastup u tom gradu, pa u Zagrebu, a potom pjeva kao debitantica na Zagrebačkom festivalu 1959. Godine. Izvodi četiri pjesme, a pobjeđuje "Ljubav ili šala" Milutina Vandekara i Alke Ruben, što Gabi donosi veliki uspjeh. Ova pobjeda i Gabin prvijenac još su snažnije odjeknuli jer se festival prvi put izravno prenosi putem radija i televizijskih kamera. Drugoplasirana pjesma bila je "Mornarev cha, cha, cha" koju potpisuju Mario Bogliuni i Arsen Dedić. Gabi će reći da je Arsena upoznala upravo na probi Zagrebačkog festivala.
– Upoznao nas je Mario Bogliuni. A Arsen je rekao: "Nemoj ti meni pričati, valjda ja znam tko je Gabi Novak. Imao sam već u svojoj teci u Šibeniku ‘58. zalijepljenu njezinu sliku." I on je tu teku donio na iduću probu. Odmah sam znala da ćemo biti divni prijatelji i vrlo bliski. To nas je i vodilo čitavog života, do naše odluke da uopće budemo zajedno – jer mi smo u jednom trenutku zapravo odlučili da to postane nešto ozbiljnije, shvatili smo da je to to – prisjetila se Gabi.
No Arsen je uvijek pričao drugu priču o tome kako su se upoznali. Njegova verzija kaže da su se prvi put sreli u Šubićevoj 20, u zgradi Radiotelevizije, kada su ga Gabi i Stipica Kalogjera zamolili, kao "jednog od boljih tekstautora" da napravi prepjev za "Someone to watch over me". U trenutku kad se upoznala s Arsenom, Gabi i Stipica Kalogjera bili su u braku, a i Arsen je također bio oženjen, i to Vesnom Matoš, nećakinjom Antuna Gustava Matoša, s kojom je imao kćer Sandru.
– Nakon što smo oboje ostali sami i razišli se s prijašnjim partnerima, postali smo ljubavnici, pa zatim roditelji našeg Matije, a mjesec dana nakon njegova rođenja i supružnici – rekao je jednom prilikom pokojni Arsen Dedić. Slučajno ili ne, nakon njihova upoznavanja počinje Gabin streloviti uspon, a šezdesete su, riječima Siniše Škarice u "Knjizi o Gabi", novu zvijezdu dočekale raširenih ruku.
– Već Zagreb '60. potvrdit će veliku popularnost Gabi Novak. Naime, obje pjesme pobjednice, po izboru žirija "Ti si moja obala" Stipice Kalogjere i Drage Britvića te "Meštrovićev zdenac" Vilibalda Čakleca i Britvića prema izboru publike, pjevala je Gabi. Usprkos popularnosti jednog Ive Robića, Gabi je postala "vlasnicom" obiju pjesama na festivalskom LP-ju – piše Škarica. Nakon tih prvih nastupa, natjecala se na Zagrebačkom festivalu toliko puta da je lakše navesti godine kada nije nastupala. Kako su desetljeća prolazila, njezini su se nastupi prorijedili. U šezdesetima gotovo nije bilo Zagrebačkog festivala bez njezina imena, u sedamdesetima pauzira samo kad je rođen njezin i Arsenov sin Matija, u osamdesetima intenzitet njezinih nastupa slabi, a u 90-ima i poslije, u novom mileniju, gotovo je i prestala nastupati.
– Rodio nam se Matija 1973. i onda smo se vjenčali. Arsen je rekao da se nećemo ženiti "dok mu ja ne rodim dite", zamislite... Rekao je: "A još ako bude muško, onda si moja do kraja života" – kazala je Gabi.
Javnosti je manje poznata činjenica da je glazbena diva prije Matijina rođenja imala spontani pobačaj jer je primila anonimni poziv s lažnom viješću da je Arsen imao nesreću te da je izgorio... Matiji pak nije bilo lako odrastati uz epitet "Arsenov i Gabin mali". No pokazao je svoju osobnost i ljubav prema glazbi kada je nakon srednje škole upisao Akademiju za klavir u Grazu – smjer jazz, nakon koje je postao velika zvijezda te je poznat i u svjetskim okvirima. A upravo je uz sina Matiju, koji je, kaže, odrastao u sjajnog, izgrađenog glazbenika, Gabi ušla u novu životnu etapu. Matija je, naime, kada se vratio s akademije u Grazu 2003., majci savjetovao da se vrati jazzu.
– Ja sam bila pjevačica koja je osvajala nagrade, bila priznata… Sve je to bilo divno, međutim vrtjela sam se u krugu i znala sam da mora biti još nešto. Matija je ovako rekao: "Gledaj, mama, idemo napraviti nešto. Da se ne vrtiš stalno po toj zabavnoj glazbi, ja znam sjajne mlade glazbenike." Oslobodila sam se zahvaljujući Matiji i tim sjajnim mladim glazbenicima. S njima sam otkrivala da mogu još nešto, oni su bili moj vjetar u leđa, otvarali su mi neke nove puteve. Došla sam na ono što je negdje u dubini bio cilj mog života i dugih 60 godina na sceni. I zapravo volim misliti da sam u zadnjih deset godina postigla to da sam si kompletna. Na svojim solističkim koncertima s Matijom posebno osjećam tu bliskost i sreću... I znam da će tih sat i trideset minuta biti nešto najljepše što čovjek može podijeliti sa svojim djetetom i jednim divnim izgrađenim umjetnikom. To je bila misija koju sam ja konačno dosegnula – rekla je legendarna Gabi Novak.
Baš u vrijeme kad su pripremali album "Pjesma je moj život", Arsenu je 2004. presađena jetra u Padovi. Obitelj je cijelo vrijeme bila uz njega, a on nije sumnjao da će se i iz te bitke izvući kao pobjednik.
– Stanje mi je stabilno, a krvna slika kao u mladića, što baš nije prirodno jer nisam živio kao uzoran mladić – rekao je tada Arsen. Bio je pravi obiteljski čovjek. Živio je za svoju djecu, ali i unučice Lu i Emu. Arsenova ljubav prema Gabi nikad nije jenjala, već je postala legenda ne samo bračnog već i profesionalnog trajanja. Pamti se tako naslov intervjua u kojem je Husein Hasanefendić rekao: "Aki i ja smo kao Arsen i Gabi." Znao je to i Arsen:
– Najsretnije i najstabilnije, ono što najviše čuvam, jest život s Gabi. Mi smo već jedno. Bio sam nedavno u vrtiću i pitao jednu curicu kako se zovem. Rekla mi je: "Znam vas jako dobro, vi ste Arsen Dedić i Gabi Novak." Gabina i Arsenova ljubavna priča trajala je više od 40 godina, a ona je nakon Arsenove smrti ispričala kako joj je suprug uvijek govorio da mora ići dalje ako mu se nešto dogodi, ponajviše zbog Matije. Kada je pitaju bi li, da može sve ponoviti, opet bila pjevačica – uvijek na to odgovara jednostavno: "Glazba je moj život." Gabi Novak je inače uz Ivu Robića najnagrađivanija izvođačica u povijesti Zagrebačkog festivala, samo na tom festivalu osvojila je dvadesetak nagrada. Ujedno je i pjevačica s najduljim stažem na Zagrebfestu te, uz Anicu Zubović, najstariji aktivni laureat.
Otvori KEKS Pay
