Naslovnica

Privatno poduzeće u Vitezu oduzima crkvenu imovinu

Zvonki dječji glasovi i smijeh 41 mališana, koji se svakodnevno mogu čuti na igralištu dječjeg vrtića mogli bi uskoro utihnuti...
28. listopada 2012. u 10:42 1 komentara 388 prikaza
samostan
Foto: Ana Popović

Zvonki dječji glasovi i smijeh 41 mališana, koji se svakodnevno mogu čuti na igralištu dječjeg vrtića koji je otvoren u zgradi samostana sestara Služavki Malog Isusa “Sv. Rafael” u Vitezu, uz glavnu prometnicu na raskrižju prema Vjetrenici, odnosno Zenici mogli bi uskoru utihnuti. Sestra Danica Bilić koja nadzire dječju igru to nam je potvrdila sa zabrinutošću za sudbinu vrtića koji, uz ostale, pohađa i šestero djece s poteškoćama u razvoju. Moderno uređeno i djeci potpuno prilagođeno igralište neophodno za njihov fizički i psihički razvoj, zajedno s ostatkom dvorišta oko zgrade samostana u Vitezu, sestrama posljednjih mjeseci pokušava oduzeti građevinsko poduzeće “Zenit” iz Usore. Iz ovog poduzeća, potvrdile su nam sestre Služavke Malog Isusa, već duže vrijeme pismeno i telefonski ih upozoravaju da je zemljište, tj. k.č. 233/l i 233/4, na kojem su časne sestre, vlastitim sredstvima izgradile i opremile igralište, vlasništvo ovog poduzeća, te da isto poduzeće ima svoje planove u kojima za dječje igralište mjesta nema. Građevinsko poduzeće “Zenit” oduzimanjem zemljišta časnim sestrama, na vrlo atraktivnoj lokaciji, želi zapravo naplatiti svoja potraživanja od sada već propale viteške tvrtke “Impregnacija Holz”, a s kojom sestre Služavke Malog Isusa nemaju nikakve veze, isto kao ni s poduzećem “Zenit” za koje su nedavno prvi put čule, kada su im predstavnici ovog poduzeća iznijeli planove o oduzimanju zemljišta.

Komunističke vlasti

“U planovima građevinskog poduzeća ‘Zenit’ nema ni djece ni nas sestara jer i mi i djeca morali bismo biti ptice i imati krila da do našeg samostana i vrtića preletimo jer nam se dvorište oko samostana i vrtića, uključujući i igralište, planira oduzeti”, kaže sestra Marija Admirata Lučić, provincijalna poglavarica u BiH. Sestra Marija Admirata za sve pravne detalje ovog slučaja uputila nas je na pravnu savjetnicu sestara Služavi Malog Isusa, Anđu Nemšić. Ona nam je, pak, predočila brojne dokumente koji potvrđuju da jedino sestre Služavke Malog Isusa imaju pravo koristiti zemljište oko samostana do donošenja zakona o restituciji, kojim bi ono trebalo biti vraćeno u njihovo trajno vlasništvo, budući da su im ga komunističke vlasti s još brojnom imovinom koju u Vitezu imaju od 1907. godine, oduzele nakon Drugog svjetskog rata, odnosno da je ono kao i ostala imovina sestara Služavki Malog Isusa u Vitezu, a radi se o oko 80 hektara zemljišta, nacionalizirano. “Brojne su činjenice i propisi na temelju kojih “Zenit” nije, niti može postati vlasnikom predmetnog zemljišta, a to je najprije vidljivo iz povijesnog izvoda iz zemljišnih knjiga iz kojeg je vidljivo da su časne sestre SMI vlasnici predmetnog zemljišta od 1907. i da im predstoji pravo na restituciju. Iz vlasničkog lista pod “B” je vidljivo da je država vlasnik predmetnog zemljišta. Budući da je naselje Viteza proglašeno, još 1968. naseljem gradskog karaktera, na zemljište se primjenjuje Zakon o građevinskom zemljištu FBiH donesen 2003., a u kojemu je precizno određeno da postoje isključivo tri vida prava korištenja gradskoga građevinoga zemljišta, a niti jedno od ova tri vida ne može imati GD “Zenit”. To su pravo korištenja gradskoga građevnog zemljišta ranijih vlasnika (a to su časne sestre). Drugo je pravo građenja koje je vezano uz akte o prostornom uređenju, a po kojem u dvorištu nije predviđena nikakva gradnja. Treće pravo je pravo trajnog korištenja kojim, zakonski je to definirano, zemljište čini jedinstvenu cjelinu sa zgradom i dijeli njezinu sudbinu”, objasnila nam je pravna savjetnica sestara SMI-ja. Inače, časne sestre Služavke Malog Isusa poznate su po svojoj humanoj misiji, odnosno skrbi za siromašnu i napuštenu djecu, djecu bez roditelja i djecu siromašnih roditelja, kao i djecu s poteškoćama u razvoju. Svoju misiju žele nastaviti obavljati i u Vitezu, gdje su nakon proteklog rata i davanja na korištenje dijela imovine od općinskih vlasti Viteza, obnovile zapuštenu i ruševnu zgradu samostana u kojoj su godinama radile osmogodišnja i srednja škola, a nakon njihova iseljenja, dvorište je pretvoreno u odlagalište otpada.

Opći javni interes

Sestre su u Vitezu sagradile i utemeljile brojne projekte poput Doma za stare osobe i dječjeg vrtića u kojemu skrbe i za nekoliko djece s poteškoćama u razvoju. Općinsko vijeće Vitez nakon rata proglasilo je djelatnost časnih sestara Služavki Malog Isusa općim javnim interesom. Pitanje je hoće li privatni interesi pojedinaca, u ovom slučaju Građevinskog poduzeća Zenita iz Usore, prevagnuti u odnosu na opći javni interes koji za sve Vitežane, posebno mališane, predstavljaju ove časne sestre i njihov rad.

  • Zlavast:

    Mislim, ali nisam 100% siguran, da je kršteno ime sestre Admirate Marica, ( a ne Marija, )kao i moje mame, koja je sestri Admirati tetka Svi su je u selu zvali Marica Dominkova. Nek je ziva i zdrava još 100 godina!