Zdenko Antunović, ugledni Hrvat iz Bugojna, istaknuti član HDZ-a BiH, dugogodišnji član županijskih i federalnih struktura vlasti (ministar, premijer, izaslanik u Domu naroda FBiH...), u malom prstu ima sva zbivanja i događanja u Županiji Središnja Bosna od 1996. kada su županijske strukture vlasti i formirane. Po zanimanju je arhitekt, a ne rijetko je bio i “arhitekt” poteza i koraka u svojoj stranci, ali i u županiji. A sve, kako kaže, na franjevačkom načelu “Mir i dobro”, kojeg se uvijek drži. Sudionik je i sadašnjih, za Hrvate negativnih događanja, a njegovo izlaganje na nedavnoj tribini „Stop majorizaciji Hrvata u BiH“, održanoj u Travniku, bilo je s jasnim pokazateljima i upozorenjima. I upravo su to i povodi za razgovor sa Zdenkom Antunovićem o aktualnoj političkoj situaciji u Županiji Središnja Bosna.

Položaj Hrvata u središnjoj Bosni je sve gori i nepovoljniji, sve je ugroženiji. A to nije počelo jučer. Kada govorimo o institucionalnom i ustavnopavnom položaju Hrvata u BiH, a isto tako i o procesu povratka na svoja opustošena ognjišta, onda, za sve to, kao paradigma, kao jasan primjer, je ovo područje Srednje Bosne. Po mnogim ocjenama srednjobosansko područje je kralježnica i duh države BiH, pa tako i ključ rješenja njezinog funkcioniranja i opstanka. Kada to kažem mislim na ulogu i položaj Hrvata u SBŽ-u, koji su ugroženi, a što jasno i glasno potvrđuju događanja u protekla tri-četiri mjeseca. Središnja Bosna je jedno od posljednjih multietničkih prostora u BiH, a što ovu državu čini, i trebalo bi je činiti, posebnom, s „mirisom i okusom, sva tri konstitutivna naroda koji u njoj žive.

No, rekli bismo da se sve čini da tako ne bude?

Nažalost, to je istina i da se ilustrativno pokazati i dokumentirati. Naime, Hrvati na ovom području pretrpjeli su velika stradanja, pljačke i progone u proteklom ratu. Posljedice su bile katastrofalne, a u poraću, u postdaytonskom vremenu, na razne se načine opstruirao i sprječavao povratak Hrvata. Te pojave najizraženije su bile u općinama Travnik, Bugojno i Fojnica.

Sve je jasnije „upiranje prstom“, dizanje glasa, protiv dekonstituiranja Hrvata u SBŽ-u. Kada je počeo proces ugrožavanja institucionalnih i ustavnih prava i ravnopravnosti s Bošnjacima na tom području?

Daytonskim mirovnim sporazumom SBŽ i HNŽ bile su administrativno riješene i ustrojene na principima nacionalnog pariteta upravljanja. To je osiguravalo, nakon ratnih strahota, malobrojnijim Hrvatima institucijonalnu ravnopravnost kroz principe rotacije i konsenzusa. I takav ustroj županije dao je poticaj i povratku Hrvata jer su se, takvim ustrojem županijske vlasti, osjećali sigurnije i zaštićenije. Krenuo je gospodarski oporavak i razvoj, što se ogledalo, prije svega, u općinama Vitez, Kiseljak i Kreševo. Nažalost, tihi proces dekonstituiranja Hrvata na ovom području počeo je izmjenama Izbornog zakona i čudnim pravilima voditelja misije OESS-a u BiH Roberta Barryja, a što je bio i „projektni zadatak“ za stvaranje tzv. Alijanse za promjene. Posljedice i slijed tih događanja su i nametnuta ustavna rješenja od tadašnjeg visokog predstavnika Wolfgana Petritscha. S tim ustavnim promjenama ukinuti pariteti, posebni režimi upravljanja u SBŽ-u i HNŽ-u, a u okviru tih promjena ukinut je i travnički amandman, koji je regulirao obvezu budućeg statutarnog (pre)ustroja Travnika, po principima ustroja Mostara. Znači, to je vrijeme kada je počelo dekonstituiranje Hrvata u Županiji Središnja Bosna, polako, mic po mic je nastavljeno, a sada poprima onaj najgori mogući oblik kada se, i definitivno, iz struktura županijske vlasti pokušavaju izbaciti legitimni predstavnici hrvatskog naroda (dva HDZ-a, nap.a.).

Na nedavnoj tribini „Stop majorizaciji Hrvata u BiH“ održanoj u Travniku prezentirali ste indikativne podatke o promjenama nacionalne strukture stanovništva u Županiji Središnja Bosna, koje je, izrazito, na štetu Hrvata.

Rat je uzrok velikih nevolja Hrvata na ovom području. No, kada su se, na neki način, počele ublažavati ratne rane progona i raseljavanja, počela je i ekstremna opstrukcija povratka Hrvata u Travni, Bugojno, Fojnicu..., odakle je prognano i izbjeglo blizu 40.000 Hrvata. Opstrukcije u sprječavanju povratka ogledale su se kroz (ne)provedbu imovinskih zakona, u procesu obnove, prijetnjama, zastrašivanjima, rušenjima i skrnavljenjima nadgrobnih spomenika i sakralnih objekata...! I što je bilo najteže i najgore, ugrožavala se imovina i životi povratnika s najtežim posljedicama. I ti razlozi, ali i mnogi drugi, kao što su problemi zapošljavanja, obrazovanja na materinskom jeziku, ne procesuiranje počinitelja ratnih zločina (Bugojno, Travnik...), ne rješavanje slučajeva poratnih zločina (osam ubijenih Hrvata povratnika u općinu Travnik...) ostavili su teške posljedice na demografsku sliku u Županiji Središnja Bosna. Podaci su neumoljivi, a što se vidi iz demografske slike iz 1991. i sadašnjih procjena. Naime, po popisu stanovništva iz 1991. u sadašnjoj Županiji Središnja Bosna živjelo je 147.608 (43 posto) Bošnjaka i 131.791 (38 posto) Hrvata. Sada, prema procjenama, biračkim popisima, crkvenim godišnjim popisima, Hrvata je oko 85.000, a Bošnjaka dvostruko više.

Govorili ste i o nekim drugim razlozima i uzrocima takvih drastičnih demografskih promjena na štetu Hrvata. Što je posrijedi?

Da, rekao sam, uz rat, progon, pljačke, opstrukcije povratka Hrvata... i raznorazni institucionalni mehanizmi kojim se pogodovalo Bošnjacima i omogućavalo im se prijavljivanje boravka i boravišta pa tako i prava na određena socijalna prava. Sve se to planski radilo i još se uvijek radi, a sve to i dodatno utječe na nacionalnu strukturu i na izborne rezultate koji su, sukladno tomu, sve porazniji za Hrvate na ovom području. Recimo, Hrvata je u Bugojnu, u odnosu na 1991. 10.000 manje, a Bošnjaka 10.000 više. Ima tu i drugih „igara“ na koje mi jednostavno nismo mogli i ne možemo utjecati, a u konačnici sve to vodi, bar tako bi planeri htjeli, ka njihovom zacrtanom cilju.

Kako sada stvari stoje, dvije zastupnice NSRzB-a i jedan zastupnik iz SDP-a hrvatske nacionalnosti će „presuditi i iz županijskih struktura vlasti izbacit će dva HDZ-a, stranke koje su, u velikom postotku, dobile potporu hrvatskoga biračkog tijela? Što Vi mislite?

Bilo bi nekorektno reći da su Hrvati kao narod ugroženi. Međutim, govorim o institucionalnoj ugroženosti koja je očita i iz dana u dan očitija. Naime, onemogućava nam se konzumiranje prava koja proistječu iz naše konstitutivnosti, iz županijskog i federalnog Ustava i iz drugih zakonskih odredaba i regula. Naravno, to se jasno ogleda i u izbornim inžinjerinzima, uvođenjem nedemokratskih mehanizama koje je najbolje nazvati diskriminacijom demokracije, ili pak prava jednog konstitutivnog naroda. Jer, očigledno je da partneri SDP-a i SDA u SBŽ-u pokušavaju „oteti“ kvotu u strukturama županijske vlasti koja Hrvatima ustavno pripada i tako potpuno pogaziti volju hrvatskoga biračkog tijela.

Hoćete li to konkretnije pojasniti?

Podaci s prošlogodišnji izbora govore da su stranke s hrvatskim predznakom (dva HDZ-a i HSS-NHI) osvojile 35.000 glasova, dok su tzv. multietničke stranke (SDP i NSRzB) osvojile tek nešto više od osam posto legitimiteta hrvatskog biračkog tijela u SBŽ-u. Pa i unatoč takvom odnosu snaga (koji uopće nije teško dokazati) žele instalirati te stranke s minimalnim hrvatskim legitimitetom u zakonodavnu i izvršnu vlast Županije Središnja Bosna. Na žalost, na takve pokušaje, na očigledno gaženje volje hrvatskog biračkog tijela, još uvijek nadležne institucije nisu reagirale.

Ponavlja li se povijest i 2000. godina. Ista tzv. Alijansi za promjene, s istim redateljem Zlatkom Lagumdžijom, a promijenili su se samo „hrvatski glumci“. Umjesto člana Predsjedništa Joze Križanovića, sada je Željko Komšić, a umjesto NHI-ja sada su NSRzB i HSP?

Ne samo da je to ponavljanje povijesti nego su to nastavak i pokušaj „problem dovesti do konačnog rješenja“. A konačno rješenje, po planerima, je iz struktura SBŽ-a, pa HNŽ-a te Federacije BiH, izbaciti legitimne predstavnike hrvatskog naroda. Sadašnji pokušaju su više nego loša kopija propalog projekta jer se, jednostavno, ne može pogaziti volja jednog naroda i njegov habitus protkan ljubavlju za rodnu grudu, za BiH gdje živi već stoljećima.

Kako i mogu li se uopće zaustaviti ti trendovi?

Ovi trendovi ne samo da su negativni za Hrvate, a jesu i sa teškim su posljedicama, nego su negativni i za institucije koje uopće ne reagiraju adekvatno na uzurpaciju prava jednog naroda.

A to ne reagiranje ugrožava, kako Hrvate tako i te institucije, pa i same temelje BiH, I zato, mislim, uvjeren sam, da će razumne snage takve tendencije zaustaviti.

Gdje je rješenje za to, vidite li ga uopće?

Rješenje je jedno i jedino, a to je pravna država koja će tražiti, pa i nametnuti, poštivanje zakona, ustava, univerzalnih deklaracija UN-a o ljudskim pravima i slobodama, u izlasku na put koji vodi ka euroatlantskim integracijama. A zna se koje su „propusnice“ za taj put koji vodi k bosanskohercegovačkom krajnjem cilju.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura