Počela je nova fiskalna godina, a za neke bh. političke fiškale i fiškalna. Zbog kojih Nova godina nije htjela ni čuti za Bosnu i Hercegovinu jer se u njoj radi sve po starom, ali stigla je ipak zahvaljujući pritisku Zapada. Iako i Nove godine u Bosni i Hercegovini stižu s istoka. Počinje novo stezanje remena, a nastavlja se staro otezanje vremena. To dvoje povezeno je nepisanim zakonom spojenih posuda između bosanskog lonca i balkanskog bureta. Mora se nešto učiniti kako sve skupa ne bi puknulo. Vrijeme raznoraznih petardi i raznih drugih eksplozivnih materijala u BiH traje čitavu godinu pa valja biti na oprezu. Dok većina zahtjeva rekonstrukciju vlasti, manjina uzvraća novim konstrukcijama. Pa se postavlja pitanje kako nelegalnu vlast smijeniti na legalan način. Kako je nepodnošljivo lako izabrana, tako je nepodnošljivo teško smjenjiva. Nekompaktne državne jedinice i diskontinuitet njihova teritorija jamče kompaktnost i kontinuitet BiH. Ako bošnjačka jedinica nema kompaktnost i kontinuitet, a srpska također, ne može je imati ni hrvatska, pa kompaktnost i kontinuitet pripadaju samo BiH. Bez konkretne konstitutivnosti bh. Hrvata, zajamčene teritorijalnom i institucionalnom odrednicom, sve u BiH je šarena laža, nakićena ništalica, Bamboucha koja ide nigdje. Bez rješenja hrvatskog pitanja čitava BiH bit će nerješiv problem, a njezin krah samo pitanje vremena. U višenacionalnim državama parlamentarne demokracije najmalobrojniji narod u načelu je povlašten, a ne razvlašten. Ili je BiH iznimka koja potvrđuje pravilo, ili je pravilo za iznimke, pitanje je SAD, EU i ostalih koji nisu izostali u stjecaju utjecaja. Dr. Čović i dr. Ljubić, apsolutne političke vođe apsolutne hrvatske većine u BiH, jasni su i glasni, pa nije jasno kako nekima nije jasno. Najeuropskiji duh svih vremena i nevremena Goethe kazao je još prije dva stoljeća: Samo jedno zlo je neizlječivo – da narod sam digne ruke od sebe!
A od bh. Hrvata traže da dignu ruke na sebe, da sami sebe rukama dave, da bauljaju oko bosanskog lonca kao muhe bez glave. Naslušali smo se slatkih riječi od strane onih koji se kunu da su dušobrižnici BiH, koji uporno govore da nema BiH bez Hrvata. Slatkim riječima najbolje se soli pamet. Bh. Hrvati sol su Bosne i Hercegovine, bez te soli neslan je i srpski pasulj u Banjaluci, i begova čorba u Sarajevu, i tepsija ispod peke u Mostaru. Ako netko misli da BiH treba biti na dijeti, na dobrom je putu da postane i anoreksična. Ovakva BiH postaje bezrezervni rezervat, a sve što se događa u njemu valja uzeti s rezervom.
Pa sve u vezi i bez veze s tim sliči razgovoru (ne)ugodnom između Muje i Hase u zatvoru. Haso je bio jako nezadovoljan stanjem u zatvoru i počeo sprejem pisati parole po zatvorskom zidu, a Mujo ga opomenu:
- Nemoj šarati, jarane, isćerat će nas! Tjeranje bh. maka na konac, a bh. konca kroz uske europske iglene uši, nastavlja se. Iz Europe najprije čujemo jedno, pa drugo, o trećemu rijetko. U onom još udaljenijem Zapadu, onom preko „velike bare“, sve rjeđe nas se sjete, a sve češće zanemare. Pa su takve i novogodišnje poruke i poruge. Koje sliče dvjema sms-porukama što ih je dobio jedan nadobudni mladić od zgodne i samoljubive djevojke. U prvoj poruci stajalo je: Srećo, volim te! Razdraganom nadobudnom mladiću ubrzo je s istog mobitela stigla nova sms-poruka: Oprostite, greška! Dušobrižnicima Bosne i Hercegovine stigla je nova poruka od kardinala, ali umjesto da pozorno saslušaju kardinala, radije će nastaviti s kardinalnim greškama. Ne samo na račun najmalobrojnijeg, već i na proračune svih u Bosni i Hercegovini. Sredinom siječnja proći će slavlja, a onda slijede triježnjenja. Hoće li to triježnjenje pomoći da se do kraja siječnja riješe problemi oku uspostave izvršne vlasti po volji parlamentarne većine? Ili ćemo u novoj godini imati i nove izbore? Sve podsjeća na novogodišnju Izetovu iz televizijske serije „Lud, zbunjen, normalan“:
- Joj, da me hoće proć’ ovaj mamurluk, točno bi se od sreće napio!
