U vrijeme kada cijene rastu, a računi nemilosrdno stižu, sve je teže preživjeti s prosječnom plaćom tek nešto većom od 800 maraka, koliko je trenutačni prosjek u BiH, s realnim izgledom da postane i manji. U tom prosjeku ima onih koji na ruke mjesečno prime i po nekoliko tisuća KM, doduše tek nekoliko postotaka, dok je na drugoj strani vojska onih koji mjesečno prime tek 55 posto od prosjeka, koliko po zakonu iznosi minimalna plaća radnika. Minimalna plaća bi radniku trebala osigurati odgovarajući životni standard, odgovarajuću socijalnu sigurnost te naknadu za njegov rad. To je samo po definiciji.

I manje od minimalca

Prema podacima Zavoda za statistiku RS, na kraju prošle godine bilo je ukupno 238.178 zaposlenih, dok je prema podacima Porezne uprave RS-a 44.158 zaposlenih u veljači ove godine bilo prijavljeno na najnižu propisanu plaću, dok je u istom mjesecu prošle godine na najmanju propisanu plaću bilo prijavljeno 50.049 radnika. Generalna tajnica Saveza sindikata RS Velka Odžaković rekla je da veliki broj poslodavaca, suprotno kolektivnom ugovoru, prijavljuje radnicima minimalnu plaću od 370 KM.

- Međutim, ima i poslodavaca koji radnicima isplaćuju plaću koja je manja od najmanje propisane - rekla je Odžaković i naglasila da, ako se analizira struktura zaposlenih kojima se isplaćuje najniža plaća, dolazi se do podatka da neki radnici po stupnju svog obrazovanja nikako ne bi trebali primati minimalac. Ništa bolja situacija nije ni u Federaciji. Premda nema točnih podataka, procjenjuje se da od ukupno nešto više od 433 tisuće zaposlenih, oko 85 tisuća njih prima minimalac, čak i manje.

Za 13 maraka dnevno

Ti radnici svakodnevno odlaze na posao, rade osam ili možda čak i 12 sati, vraćaju se kući, a onda slijede muke - pronaći kako preživjeti od minimalca koji primaju. Ako se uzme u obzir da je minimalna plaća oko 400 maraka, ne može čovjek a da se ne zapita koliko ti ljudi dnevno mogu potrošiti. Takav radnik, a najčešće i cijela obitelj, mora preživjeti s 13 maraka dnevno. Plaćanje komunalnih računa mora se smjestiti u drugi plan jer je borba za preživljavanje preča. Poseže se za peglanjem kartica, onda se stiže u začarani krug dugova, kamata... No, ima i gorih slučajeva. Pored muke kako preživjeti od svega 400 maraka mjesečno, veliki problem jednoj trećini zaposlenih predstavlja i to što na plaću mogu računati sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci. Građani postaju siromašni, gladni, zaduženi, korumpirani, bolesni, depresivni kockari koji puše, piju, provode vrijeme u kladionicama i svaki peti želi pobjeći iz BiH.

Ljudi ponavljaju grešku prilikom plaćanja karticom: ‘Ovo govorim u ime svih radnika…’