Zaštitar Zdenko Milošević (62), zaposlenik Gradske sigurnosti, koji je prije izvjesnog vremena ranjen dok je sprječavao pljačku poslovnice Imex banke u Splitu, za svoju je hrabrost nagrađen s 30.000 kuna. Naime, Miloševiću je Imex banka dala knjižicu s 20 tisuća kuna, dok je od svoje matične zaštitarske kuće dobio 10 tisuća kuna nagrade. Za ovaj nesvakidašnji podvig čulo se i u Sarajevu, Naime, Zdenko je rodom iz Sarajeva, diplomirani je inženjer agronomije, a prije rata radio je u struci, u sarajevskoj mljekari.
Osjeća se dobro
U Split je s obitelji došao za vrijeme rata, a posljednjih pet godina radi kao zaštitar Gradske sigurnosti. Kao i mnogi koji su tijekom rata napustili Sarajevo, Zdenko se vratio odmah nakon završetka, i s velikim optimizmom krenuo u renoviranje devastiranog stana, očekujući da će dobiti posao, a obitelj vratiti iz Splita. Štoviše, Zdenko je pomagao mnogim svojim prijateljima koji su se nakon rata vratili u Sarajevo. Neki od njih su dobili i posao, no za Zdenka posla nije bilo. Obećavali su mu povratak u mljekaru, međutim sve je ostalo samo na obećanjima. Jedno vrijeme je obavljao posao rizničara u općinskom odboru HDZ-a BiH Centar. Premda je riječ o izuzetnom stručnjaku agronomu, posao u Sarajevu nikada nije dobio. Iako je život proveo u središtu grada, pedesetak metara od zgrade Predsjedništva BiH u bivšoj ulici Dositeja Obradovića, danas Branislava Đurđevana na broju 18, Zdenko se odlučio za novi početak u gradu pod Marijanom. Nakon ranjavanja, sada je u bolnici, čeka ga duži oporavak. U kratkom telefonskom razgovoru doznali smo da se trenutno oporavlja od prostrijele rane. Osjećam se dobro. - Zvalo me je nekoliko prijatelja iz Sarajeva koji su se zabrinuli za moj život. Kažu mi kako u vijestima nisu odmah mogli vidjeti da je o meni riječ, a kad im je javljeno da se pokušaj pljačke i moje hrvanje s pljačkašem može vidjeti na portalima, tek tada su me mnogi prepoznali i počeli zvati. Hvala im, govori Zdenko i pita što ima novog u Sarajevu. Kada smo mu rekli da smo posjetili ulicu i zgradu u kojoj je živio, oduševio se te dodao: Dolazim na ljeto, vidimo se... Moji dolasci u Sarajevo vezani su uz godišnji odmor. Dolazim i za blagdane ako sam slobodan. No, mnogi moji prijatelji čim dođu u Split odmah mi se jave, te se uz kavicu na rivi ispričamo. Ma samo da ovo moje prođe, kazuje Zdenko.
Ušao sam u sve srcem
U poslovnici Imex banke radi već tri godine, a kaže da se u trenutku napada jedino bojao za to da razbojnik u njega ne ispali više hitaca. Kako što je bio skroman u životu, Zdenko je skroman i u svojim izjavama. - Nisam uopće razmišljao o tome da bi pljačkaš mogao pucati u trenutku kad se na mene zaletio s pištoljem. U prvi sam trenutak, kad sam vidio oružje, pomislio da je plastično, da je neka igračka, jer znam da mnogo njih ide u pljačke s plastičnim pištoljima. No, kad me je udario po glavi drškom pištolja, shvatio sam da je pravo oružje. Samo sam radio svoj posao. No, da mi se opet ovako što dogodi, ne bih sigurno reagirao na isti način. Kad se ovo događalo, nisam uopće razmišljao, ušao sam u sve srcem. Valjda je to bio toliko jaki adrenalin u meni da uopće, kad sam pogođen, nisam osjetio veliku bol. Osjetio sam da sam pogođen, no nisam bio svjestan boli. Sad kada razmišljam što se sve moglo dogoditi, uhvati me jeza. Volio bih kada bih mogao raditi drugi posao. Čovjek počne drukčije razmišljati kada mu se ovakve stvari dogode, jednostavno nije svjestan kakvu opasnost krije posao koji radi, govori nam Zdenko. Na kraju razgovora smo mu poželjeli brzi oporavak te da se ispuni želja i dobije neki drugi posao, manje opasan po život.
