Nekadašnji ministar prometa i veza u Vladi HR Herceg Bosne, te član prvog sastava Vijeća ministara nakon Daytona u svojstvu pomoćnika ministra zadužen za promet i veze, Ilija Kožulj već nekoliko godina nije prisutan u javnosti. Malo ljudi zna kako je upravo ovaj čovjek idejni kreator koridora Vc, a da je ostao na funkcijama koje je obnašao prije petnaestak godina, vjerojatno bi cijeli ovaj projekt išao mnogo brže.
•Nema Vas u javnosti?
Nikada se nisam nešto posebno isticao. Jedino ako je radno mjesto to zahtijevalo. Držim se toga da radim što znam i mogu, te što se od mene očekuje na nekim razinama. Sada sam se usredotočio na Bijelo polje koje je moja baza. Pokrenuli smo časopis i radimo dosta na poboljšanju uvjeta života.
•Vjerujem da i dalje pratite politička događanja na ovim prostorima?
Da, pratim to cijeli život. Osobito one projekte u čijem sam pokretanju osobno sudjelovao, Tu mislim na promet i veze, gdje sam najviše radio.
•Malo ljudi zna da ste Vi osmislili koridor Vc?
Ja sam elektroinženjer i promet i veze su moja životna opredjeljenost. Bio sam ministar prometa i veza u Herceg Bosni. To je bila dobra vlada i mnoga pozitivna iskustva su kasnije prenesena na Vladu FBiH. Kasnije sam bio u Vijeću ministara u svojstvu pomoćnika ministra za promet i veze i tada su bile veoma žive aktivnosti oko koridora. Tada je na mapi Europe prostor tadašnje Jugoslavije, točnije područja Srbije i Crne gore kroz koja prolazi koridor 10, bio zacrnjen, izoliran. U toj fazi se vidjelo da koridor 10 neće proći. Tražili smo alternativno rješenje i na jednom sastanku u Rimu predložio sam da mi izbjegnemo taj koridor, da se BiH priključi na postojeći koridor V koji je bio u funkciji pa je BiH tada postala dio toga koridora kao ogranak Vc što je u suštini željezničko-cestovni koridor PLOČE - MOSTAR - SARAJEVO - BUDIMPEŠTA. To je kasnije prihvaćeno na međunarodnoj konferenciji u Helsinkiju.
•Pretpostavljam da ste tada mislili kako će cijela priča ići znatno brže?
Naravno da sam mislio. Mislim da je moglo ići brže i moram reći da je Vijeće ministara u prošlom sazivu učinilo značajan korak da taj koridor definira, da se naprave idejni projekti. U BiH se stvari nerazumno usporavaju. Govorimo da nemamo investicija, nemamo radnih mjesta, a s druge strane se gomilaju ogromna sredstva i ne troše ili se krediti ne troše pa plaćamo penale. Jedno državno poduzeće, to sigurno znam, ima na računu 300 milijuna maraka. Taj novac su mogli i morali staviti u investicije jer su u tu svrhu od građana i gospodarstva prikupljena, zaposliti domaću operativu, povećati zaposlenost, pokrenuti druge srodne projekte, ali se to ne radi.
•Kako vidite političko stanje u Federaciji?
Mislim da nisu savršeni dokumenti ni Washingtonski ni Daytonski sporazum. Ipak, oni su u svom izvornom obliku pružali dovoljnu šansu da narodi u BiH budu jednakopravni. Kao sudionik u radu prvog Vijeća ministara i član Komisije za komunikacije utemeljene po Aneksu Daytonskog sporazuma, ni na koji način nisam, kao osoba i pripadnik hrvatskog naroda, osjećao nemogućnost izraziti svoje mišljenje ili se izboriti za neki svoj stručni i politički stav. Nažalost, došlo je do promjena u Ustavu Federacije, odnosno Washingtonskog sporazuma koje držim lošim i neopravdavnim i koje su ugrozile položaj Hrvata u BiH.
•Na što točno mislite?
U prvim vladama bio je jednak broj mjesta za Hrvate i Bošnjake. Zamjenici ministara su bili iz drugog naroda i svaka odluka je zahtijevala da i ministar i zamjenik potpišu odluke zajedno. Onda je došlo do izmjene Ustava na štetu Hrvata i više nije bilo isto. Kasnije su se dogodile još neke promjene koje nisu dobre. Općine i županije su razvlaštene. Neke oblasti koje uopće nisu trebale biti na Federaciji su postale njezina nadležnost. Za sve te promjene su Hrvati na neki način dali neku svoju suglasnost. Osobno mislim i uvijek sam mislio da u mnogim oblastima treba upravo jačati sposobnost i odgovornost općina, gradova i županija, a ne bezobzirno slabiti njihove financijske mogućnosti.
•Može li se to gledati kao posljedica konstantne razjedinjenosti Hrvata u BiH?
Uvijek je bilo podijeli, pa vladaj. Ono što mene zabrinjava jest nemogućnost da se postigne dogovor oko hrvatskih strateških interesa. Također, ne vidim koji su razlozi, bilo čiji, da se izbjegne konsenzus. Ako idemo prema Europi, trebamo znati da EU počiva na dogovoru i konsenzusu. Vode se razgovori do iscrpljivanja i na kraju se postižu dogovori. Tendencija da se nekim vlada, nema perspektive. Koliko se čudim hrvatskoj razjedinjenosti, toliko se čudim i nekoj drugoj tendenciji da se u današnja vremena nastoji nekim vladati.
•Dva HDZ-a su u dobroj mjeri uklonila tu razjedinjenost...
Dva HDZ-a sada održavaju jedinstvo i nadam se da će im se na neki način priključiti odgovorni predstavnici hrvatskog naroda kroz Hrvatski narodni sabor. Naravno, nikada se neće postići apsolutno zajedništvo, niti to treba, ali strateški ciljevi se moraju znati.
•Ima li HNS, prema Vašemu mišljenju, dovoljno snage ujediniti Hrvate u BiH?
Politički gledano, mislim da ima snagu, ali za bilo koju aktivnost i provođenje mjera, vi trebate imati i financijsku mogućnost. Tu brinem jer će vrlo teško biti isfinancirati određene aktivnosti koje su već zacrtane. Mogućnost postoji, ali bih volio vidjeti više sposobnih stručnjaka, posebice mladih i više žive aktivnosti u HNS-u.
