Iako je tehnologija na farmi moderna, izmuzišta automatizirana, a radni uvjeti mnogo bolji nego što većina zamišlja ovaj posao, i ovdje se suočavaju sa najvećim izazovom: pronalaskom kvalitetne radne snage.
Ni jedna od najvećih govedarskih farmi u Bosni i Hercegovini, Arifagić Investment iz Kozarca, ne pronalazi lako radnike. Vlasnik, Jusuf Arifagić, nastoji održati proizvodnju, usprkos nestabilnom ambijentu u kojem se nalazi domaća poljoprivreda.
Iako je tehnologija na farmi moderna, izmuzišta automatizirana, a radni uvjeti mnogo bolji nego što većina zamišlja ovaj posao, i ovdje se suočavaju sa najvećim izazovom: pronalaskom kvalitetne radne snage, piše AgroKlub.
“Zaposlio bih odmah tri radnika. Imam radna mjesta u izmuzištu i u štali”, kaže Arifagić, dodavši da je sve teže pronaći ljude koji žele raditi i koji mogu svladati osnovna znanja potrebna na modernoj farmi, gdje su poslovi daleko od teškog fizičkog rada.
Dva dana radna, dva slobodna
Organizacija posla, dodaje, više je nego korektna. Radnici u izmuzištu rade dva dana, pa imaju dva slobodna. Dolaze ujutro u 6 sati, završavaju do 13.30, ponovno dolaze u 18 i završavaju oko 21.30h. Mjesečno rijetko tko premaši 120 – 130 radnih sati, a prosječna plaća ne pada ispod 1.500 KM, uz topli obrok od oko 250 KM. Ipak, kvalitetne radne snage nema.
Radnik na izmuzištu, kako pojašnjava, trebao bi imati određeno znanje o zdravlju krave, mastitisu, izgledu vimena, higijeni. Ovaj drugi, bi obavljao klasične poslove na održavanju štale.
"Iako TMR nahrani, radnik treba nagrnuti hranu pred krave, brinuti o ishrani teladi, pošto je velika količina teljenja, u prosincu i početkom siječnja očekujem preko 50 teljenja, svako tele treba zbrinuti, držati ga u posebnom prostoru minimum 15 dana. Milk taxi je unutra, znači sve automatizirano”, kaže.
Na farmi u Kozarcu je oko 700 grla i trenutno je zaposleno 14 radnika, još tri rade u Petrovcu gdje se bavio tovom. Nekada je zapošljavao 29 ljudi, no, zbog nekonkurentnosti u tovu bikova, bio je prinuđen smanjiti broj grla, pa samim time i broj zaposlenih.
“Ja se mogu vrlo brzo vratiti na 1.000 – 1300 grla. Konačni kapacitet farme u Kozarcu do 5.000 grla, jer već imam projektirano novih 6 štala, svaka je kapacitet 700 grla, sve što je potrebno za izgradnju tih objekata je to riješeno”, kaže Jusuf koji je više od 5 hektara zemljišta pretvorio u građevinsko i dobio sve upotrebne dozvole.
Redovno vrši reviziju ekološke dozvole koja uključuje šest europskih standarda, a ima i europski izvozni broj. “Svakih pet godina vodim novu ekološku dozvolu, imam ispunjene sve uvjete, sa željom da napravimo modernu komercijalnu farmu, ono što je zastupljeno u Europi na čemu počiva poljoprivredna proizvodnja EU i svijeta.”
Zaštiti i male
Dodaje kako je vrlo bitno sprovesti Strategiju ruralnog razvoja i zaštititi male proizvođače na selu koji će čuvati tradiciju, ali i da velika komercijalna poduzeća moraju na neki način postati tradicija koja će se prenositi s koljena na koljeno, ukoliko planiramo i imati poljoprivrednu proizvodnju.
On danas najčešće uspije zaposliti ljude između 55 i 60 godina, “one iz Titovog sustava” koji, kako kaže, imaju radne navike i znanja. “Oni obično imaju još par godina do mirovine i takvi ljudi su najzahvalniji, znaju šta znači rad u sustavu”, kaže vlasnik jedne od najvećih farmi u BiH.
Smatra da mnogi imaju krivu percepciju o poslovima u poljoprivredi. “Samo spominjanje štale, krave i ostalog valjda je danas sramota, sramota je raditi na jednoj farmi, u poljoprivredi. Ne znam da li nas smatraju ljudima drugog reda, da nismo jednako vrijedni kao i ostali. Uglavnom, vrlo je teško naći kvalitetnog radnika.”
Obrazovni sustav ne prati tržište
Ističe kako ni školski program nije prilagođen potrebama poljoprivredne proizvodnje, odnosno modernim sustavima i metodama proizvodnje. Sve je manje i onih koji se uče ovom poslu na malim seoskim domaćinstvima.
"Obrazovni sustav Bosne i Hercegovine, nema određene linije ili smjerove, koji će učiti djecu da upravljaju suvremenom mehanizacijom, oranju modernim traktorom, koji se programira ili ima kompjutersko upravljanje. Također, imamo moderna izmuzišta i druge stvari u štalama, a nemamo nikakve smjerove za to – na primjer, tri godine srednja poljoprivredna škola gdje bi djeca učila određeni dio stočarstva, poput upravljanja opremom", kaže ovaj farmer, dodavši da poljoprivredni tehničari izlaze iz škola s vrlo vrlo siromašnim znanjem.
Dakle, promjene su nužne. U ovoj zemlji, kako kaže, moraju početi vladati zakoni koji će stvarati pravnu državu i društvo jednakih prilika, zadržati mlade, obrazovane, eminentne ljude i privući mladost iz 52 zemlje svijeta, “gdje imamo djecu koja su obrazovana na prestižnim svjetskim sveučilištima, ali i kapital starije generacije, bh. dijaspore koji se mjeri u milijardama maraka.”
“Nikada u povijesti BiH, bosanskohercegovački ljudi ili bosanska mladost nije bila intelektualno jača i obrazovana kao danas. Kad bi to upotrebili, i kreirali nove proizvode, uključili znanost kao vizu za budućnost, uveli pravdu u državu i prestali je krasti, garantujem da bismo u roku četiri godine zaposlili 100 tisuća mladih stručnjaka”, ističe Arifagić.
Retrogradni politički sustav
Nažalost, kako navodi, zbog retrogradne politike u zadnjih 25 godina, BiH je postala posljednja stanica, gdje ljudi čekaju mezare i groblja.
“Ja znam šta znači lutati svijetom i biti bez domovine. Automatski si osuđen na nestanak, samo je pitanje vremena. Smije li Bosna i Hercegovina to dopustiti sebi?”, pita ovaj poljoprivrednik, istaknuvši kako BiH spada u jednu trećinu zemalja na planeti gdje su najoptimalniji uvjeti za opstanak ljudskog roda, posmatrajući mogućnosti proizvodnje.
Šta bi samo, kako kaže, druge države dale za naših 5 milijuna hektara zemljišta. Ističe i kako mnogi ne znaju da je Norveška radila studiju o Bosni i Hercegovini koja kaže da je ovo jedna od posljednjih oaza gdje se može proizvoditi organska ili zdrava hrana.
“Gotovo 80% našeg zemljišta je pripremljeno za organsku proizvodnju zato što od rata do danas nismo koristili umjetna gnojiva. Imamo 256 rijeka najbogatija smo zemlja u Europi sa hidropotencijalom pitke vode. Svih 256 rijeka ima perfektnu vodu na svome izvoru. Mi je do ušća zagadimo da u njoj ne možeš noge oprati.”
Kaže kako će maćehinski odnos prema državi i poljoprivredi uništiti ono što nam je Bogom dato te kako mu se čini da se ide prema tome da posljednja velika pljačka države bude prodaja poljoprivrednog zemljišta strancima, u bescjenje.
“Ima li ova država ikakve robne rezerve? Ne daj Bože da se desi bilo kakva havarija. Ako nam zaustave uvoz žita u roku od 15 dana, mi smo gladni. A na drugoj strani, 5 milijuna hektara zemljišta i četiri godišnja doba. Možemo imati dva milijuna grla, proizvoditi milijarde litara mlijeka, slijediti našu tradiciju, imamo osam sireva svjetske klase”, navodi.
Kao ključni problem za ovakvo stanje u sektoru vidi nepostojanje krovne institucije, odnosno ministarstva poljoprivrede na razini države. Podsjeća da i najsiromašnije afričke zemlje imaju svoju nacionalnu poljoprivredu, a Bosna i Hercegovina sa tolikom tradicijom u poljoprivrednoj proizvodnji hrane nema.
Otvori KEKS Pay
