“Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla, niti ga ostavlja takvim”, napisao je neponovljivi bard hrvatske pisane riječi - veliki Tin Ujević. Svakim svojim djelom umjetnik na svijet prenosi dio sebe, baš kako to čini i mlada pijanistica Željka Mandarić, koja dolazi iz Hercegovine, a trenutno živi u Njemačkoj.
Zanimljivo djetinjstvo
Već je snimala za RTV Slovenije, nastupala u Njemackoj, Svicarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, na festivalima poput Klavierfestival Ruhr, kao i s Dubrovackim simfonijskim orkestrom te Orkestrom Radia i Televizije Slovenije, a proljetos je održala svoj solistički koncert na Danima MH u Mostaru, kada ju je hercegovačka publika napokon imala priliku pobliže upoznati. Kaže da je to bila velika odgovornost jer je tu zapravo započela svirati klavir. Svoje prve početke imala je u Glazbenoj školi Čerin s devet godina. Nakon Dana MH u Mostaru je nastupila na Internationale Musiktage Hofheim te za svoju izvedbu osvojila posebnu nagradu za klavir koja se dodjeljuje povodom 30. obljetnice glazbenih dana. - Tek sa 15 godina kada sam otišla u Dubrovnik sam na koncertima započela otkrivati sve mogućnosti i izraze klasične glazbe. Malo je to čudan put za jednog klasičnog glazbenika. Ja sam s 13 godina još igrala nogomet, dok u inozemstvu većina djece mojih godina već drži koncerte, kaže nam Željka. Zbog toga joj sada nije žao jer je imala uistinu zanimljivo djetinjstvo, i to pokušava izreći upravo glazbom, te je dobivala kritike da upravo činjenica da ima toliko za reći čini njeno sviranje posebnim. - To je jedna ljubav prema glazbi. Izražavanje kroz glazbu. Mnogi se izražavaju kroz tekstove, slikanje, fotografiju, kroz umjetnost doživljavamo druge, sasvim osobne realnosti. Ja sam jednostavno uvijek reagirala na glazbu, jako emocionalno. Ja sam jednostavno znala da to moram raditi, i to je bilo to. Nikad nisam planirala od čega ću živjeti, što će biti moja karijera. Ja sam samo htjela svirati - kaže Željka.
Usavršavanje u Frankfurtu
Nakon Hercegovine otišla je u Dubrovnik gdje je srednju školu pohađala u Umjetničkoj školi, te nakon toga i u Sloveniju gdje je bila tri godine na Glazbenoj Akademiji, u klasi prof. Hinka Haasa koji ju je imenovao jednom od najboljih studenata desetljeća, a jedna od velikih potvrda njenog talenta je i osvajanje najvišeg odlikovanja Akademije “Presernove nagrade”. Svoje školovanje nastavila je u Essenu, u Njemačkoj, kod profesora Tilla Engela, gdje opet osvaja nagradu akademije Folkwang Preis za pijaniste i nagradu Lions Club Essen Werethina. Prošle je godine primljena u svjetski renomiranu klasu Meisterklasse Lev Natochenny na frankfurtskoj Visokoj glazbenoj školi. Iako je bila odvojena od svoje obitelji - kaže da se naučila - samostalnosti. Upravo za svoju obitelj kaže da su joj bili najveća i glavna podrška, koji su i sami voljeli glazbu, te su tako stali iza nje i njene braće koji se bave s glazbom. A svoju zahvalu, kaže duguje i Miloni von Habsburg, kao i glazbenim fondacijama npr. Gallus iz Slovenije koje joj pomažu u ugovaranju koncerata, te u njenom daljnjem školovanju. Na pitanje može li se od glazbe živjeti, kazala je kako je to uistinu teško u BiH. - Tradicija je jako važna. U Njemačkoj djeca već kao mali razviju naviku odlaženja na klasične koncerte. Kod nas toga nema, ni mogućnosti. Ali mi smo jako muzikalan narod, djeca su jako talentirana - kazala nam je. - U svakom slučaju, s obzirom da sam ja tu započela i znam da je moguće iz naše glazbene škole otići dalje, htjela bih i sama nešto napraviti. Skupila sam vani dosta znanja i voljela bih prenijeti to znanje djeci koja su stvarno zainteresirana, kazala je. Osvojila je brojne nagrade na natjecanjima, nastavlja svoje usavršavanje, a mi smo sigurni kako će joj glazbeni put ići samo uzlaznom putanjom.
