Kosti? Ma kakve sad kosti od dinosaura, prva mi je pomisao bila dan prije. To valjda postoji samo u filmovima. Valjalo se ranim jutrom uputiti u općinu Tomislavgrad kako bismo, tragom informacije i priče o kostima i zubima prapovijesne životinje, pronađenih na području ove općine, istražili o čemu se zapravo radi. Zavojite ceste te prostranstvo pašnjaka na oko 900 metara nadmorske visine dovelo nas je do općine koja nije ni hercegovačka ni bosanska, nego ono “i” između, kako se neki vole našaliti. Ljudi ljubazni i pristupačni, a nakon paklenih mostarskih vrućina - osvježenje na ugodnih plus 30 stupnjeva na terasi hotela Tomislav. - Ma nije me nitko oteo, s novinarima sam... Živ sam i zdrav - kazuje na mobitel Vinko Ljubas zvani Jablanica dok znatiželjne i pomalo umorne oči skriva iza Ray ban naočala, sjedajući za naš stol. Prije nekoliko dana Ljubas nije ni slutio u kakvoj će se priči naći. A priča uistinu ima senzacionalistički naslov – pronađene kosti prapovijesne životinje na području općine Tomislavgrad, i to Gomphotherium s podrodovima Tetralophodon punjabensisu i Anancus arevensis!

Ljubas pronašao zube

Upravo je Ljubas prije nekoliko dana pronašao zube i dijelove kostiju u krugu 10 km od samog središta Duvna te nije isključeno da će se njegovo ime upisati kako u duvanjske, tako i svjetske anale. I dok sjedimo na terasi hotela Tomislav, a znatiželjni nas prolaznici promatraju i pogledavaju, Ljubas nam započinje svoju priču, koja je počela na Veliku Gospu. Kako se njegovi prijatelji vole našaliti, svi su krenuli piti i slaviti, dok je Ljubas otišao tražiti – minerale. Tog je dana oko 15 sati krenuo na jednu lokaciju, koju nije htio imenovati radi zaštite od moguće devastacije i znatiželjnika koji bi pohrlili na nalazište. – Imao sam neku stijenu koja je bila karakteristična. Trebao sam otići desno, ali nešto me je vuklo na drugu stranu i pravo sam u to pogodio, kazivao nam je dok mu je priču prekidala zvonjava mobitela koji se nije gasio od ranog jutra. (Jedan od poziva bio je i upozorenje da ne zaboravi donijeti neke kosti psima, kojih ima četvero. Zabrinuto lice nasmijalo je okupljene arheologe i ekipu Večernjaka. U šali smo dobacili da je bolje da je pronađene kosti sklonio od kuće da ne završe kao hrana njegovim kućnim ljubimcima). Zub se iskristalizirao iz pjeskovita materijala. – Našao sam jedan komad koji je bio naboran. Kad sam ga izvadio i očistio, vidio sam da nema specifičnu težinu za mineral. Nekom logikom stvari shvatio sam da se radi o organskoj tvari, kazuje nam dok pali cigaretu. Pomislio je da ako tu ima jedan takav predmet, mora ih biti više. Tako je i našao ukupno tri dijela zuba te dijelove kostiju. Iako je, kako kaže, bio mrtav hladan u trenutku otkrića, tek navečer nije mogao zaspati pitajući se što se događa. Isti dan je odnio te komade i pokazao ih prijateljima lovcima, pokazao ih je i svojoj punici pitajući je da nisu slučajno od krave. – Ma sinko, nije ti to od krave, to ti je nešto drugo, odvratila mu je. Priču je prekinuo smijeh. Oko Ljubasa se tog dana skupilo više ljudi, i svi su u čudu promatrali o čemu se radi. Spomenuo nam je Stipu Đivasa, Ivicu Krajinu Šolu, Jozu Bakulu, dr. Jozu Bagarića, Stipana Dilbera i Denisa Radoša, koji su mu dali potvrdu da je to, kako kaže, tako. Tražili su po internetu razne nazive latinskih imena izumrlih životinja, koje ni sada ne bi znali pročitati, a kamoli ponoviti. Iz džepa prsluka, ala Indiana Jones, izvadio je tri specifična komadića svog pronalaska. Iako smo cijelo vrijeme znali da se radi o velikoj i važnoj priči, ta tri komadića u ruci su zabljesnula poput sunca poslije kiše. Ostale dijelove je deponirao na sigurno mjesto, jer mu je postalo preopterećenje što su ga ljudi zvali želeći vidjeti pronađene artefakte.

Ima još materijala

Vjeruje da tu još ima dijelova koje tek treba otkriti, jer je on samo prikupio one koji su se nalazili na površini. Koliko su zapravo primjerci stari, tek se treba otkriti analizama. – Laički govoreći, mislim da je star od 3 do 2 milijuna godina. Ali nećemo sad u milijun gledati, našalio se Ljubas. A koliko je informacija prelistao po internetu, čini mu se, kako kaže, da bi sada mogao napisati doktorat. U priči su nam se pridružili Stipan Dilber, arheolog koji radi u Arheološkom muzeju u Zadru, i Denis Radoš, magistar geografije, koji radi kao asistent na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru, a koji su se u Tomislavgradu našli radi ljetnog odmora. Mladi arheolog Dilber nam je prvi opisao svoj susret s prapovijesnim kostima dan poslije Velike Gospe. – Mislio sam da se radi o kamenjima, ma kakvi sad fosili. I kad smo malo bolje gledali, vidjeli smo da tu ima nešto. Tražili smo nekoliko sati po internetu, kontaktirali naše kolege paleontologe, poslali neke slike koje smo imali. I oni su došli do zaključka da je to neka vrsta mastodonta, koji je stariji od mamuta, kazao nam je Stipan dodavši da će točno znati o čemu se radi kada dođu u izravan kontakt s fosiliziranim ostacima. Laički objašnjeno, mastodonti su prvi preci slona. Od dva spomenuta na početku teksta, jedan je težio tonu, dok je drugi imao nevjerojatnih 14 tona. Koji je od ove dvojice “težaka”, tek ostaje utvrditi daljnjim istraživanjem.

Drugi pronalasci

– Prvo, nismo bili sigurni o čemu se radi, je li zapravo riječ o zubu, jer ovi šiljci podsjećaju na sigu. Međutim, kad smo vidjeli tri zuba zajedno, uočili smo određenu pravilnost, odnosno dijagonalan raspored izbočenja, kazao nam je Denis dodavši da se iznenadio. – S gledišta moje struke, fosili nisu rijetkost, takvih ima na Grabovici koliko god hoćete. Ali razlika je što se ovdje radi o morskim sedimentima, pokazao nam je Denis svoje fosilne pronalaske iz doba krede – dok je neobičan nalaz ovako kopnene životinje, koji je dobro očuvan. Jer kopneni nastaju iznenadnim zatrpavanjem i tijelo ostaje bez mogućnosti raspadanja. Po meni je ovo vrlo značajno otkriće, a sada - kako će se dalje razvijati - sve ostaje na struci, dodaje Denis dodavši kako se prije svega treba djelovati u smislu da se lokalitet ne dira. Inače, lokalitet je i dalje u tajnosti. Kolika je Ljubasova popularnost, pokazuje i zaustavljanje na cesti. – Je li, postao si slavan k’o da je tebe pronašao slon, a ne ti slona, dobacio je šaljivo jedan, dok ga je drugi odlučio, umjesto dosadašnjeg nadimka, prozvati jednostavno „Mamutom“. Inače, o važnosti ovoga pronalaska u duvanjskom kraju govori i zainteresiranost svjetski poznatog arheološkog časopisa National Geographic za otkriveni nalaz.

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac