Pucketanje, škljocanje ili škripanje u koljenu vrlo su česti i ne moraju nužno značiti da je sa zglobom nešto ozbiljno. Kod mnogih ljudi ti se zvukovi javljaju kao dio normalnog pokreta koljena i nisu povezani s oštećenjem.
Pucketanje se često događa u patelofemoralnom zglobu, odnosno području u kojem se čašica koljena (patela) pomiče unutar udubljenja na završnom dijelu bedrene kosti (femura). Kada škripanje, pucketanje ili škljocanje dolazi upravo iz tog područja, govori se o patelofemoralnom krepitusu.
Ipak, ako se pucketanje ponavlja ili je praćeno drugim simptomima, poput boli ili nestabilnosti, uzrok može biti nešto drugo. Evo četiri česta razloga zbog kojih koljeno može proizvoditi zvukove i situacija u kojima ih ne bi trebalo ignorirati, piše Ordinaciija.hr.
1. Normalno kretanje koljena
Dok savijamo i ispružamo koljeno, čašica se pomiče unutar udubljenja na završnom dijelu bedrene kosti. Promjene tlaka unutar zglobne tekućine mogu pritom uzrokovati zvukove pucketanja ili škljocanja. To je osobito primjetno kada koljeno pomaknemo nakon što je dulje vrijeme bilo u istom položaju.
Pucketanje, škljocanje ili škripanje u zglobu naziva se krepitus i može biti potpuno normalna pojava u mnogim zglobovima, a posebno u koljenima. Sam zvuk stoga ne mora značiti da postoji problem koji zahtijeva liječenje.
To potvrđuju i podaci iz sustavnog pregleda objavljenog 2025. godine, koji je obuhvatio više od 36.000 sudionika. Krepitus u koljenu zabilježen je kod oko 41 posto opće populacije.
Drugim riječima, ako koljeno samo proizvodi zvukove, a nema boli, otekline, nestabilnosti ili drugih tegoba, najčešće nema razloga za zabrinutost.
2. Patelofemoralni bolni sindrom
Pucketanje koljena ponekad može biti povezano s patelofemoralnim bolnim sindromom, poznatim i kao patelofemoralni stresni sindrom. Riječ je o stanju koje nastaje zbog ponavljanog opterećenja, a karakterizira ga bol u prednjem dijelu koljena, najčešće oko čašice.
Često se naziva i „trkačkim koljenom“ ili „skakačkim koljenom“, a osim boli može uzrokovati pucketanje ili škripanje.
Do toga dolazi kada iritacija čašice utječe na njezino normalno i glatko kretanje unutar zgloba. Za razliku od bezazlenog pucketanja, u ovom slučaju zvukovi mogu biti praćeni nelagodom ili boli.
Liječenje može uključivati odmor od aktivnosti koje pogoršavaju simptome, kao i vježbe za jačanje mišića. Time se smanjuje iritacija čašice i omogućuje njezino pravilnije kretanje bez boli.
Patelofemoralni bolni sindrom može se poboljšati i uz fizikalnu terapiju, pa se o mogućnosti pregleda i terapije kod fizioterapeuta možete posavjetovati sa svojim liječnikom.
3. Osteoartritis može promijeniti način kretanja čašice
Još jedan mogući uzrok pucketanja je osteoartritis, odnosno degenerativna bolest zgloba koja nastaje postupnim propadanjem hrskavice koja oblaže zglobne površine.
Osteoartritis često zahvaća koljena. Može se razviti u glavnom zglobu između bedrene i goljenične kosti, ali i u patelofemoralnom zglobu, između čašice i bedrene kosti.
Kada osteoartritis zahvati patelofemoralni zglob, hrskavica koja oblaže stražnju stranu čašice postupno se troši. Zbog toga čašica više ne klizi tako glatko kao prije. Posljedica može biti osjećaj pucketanja ili škripanja iza čašice, osobito kada savijamo ili ispružamo koljeno.
Redovita tjelesna aktivnost može pomoći u očuvanju pokretljivosti koljena, a korisne mogu biti i vježbe kojima se održava opseg pokreta te jačaju mišići. One mogu pomoći smanjiti ukočenost povezanu s osteoartritisom, a time i ublažiti pucketanje koljena.
Ako postoji sumnja na osteoartritis, potrebno je razgovarati s liječnikom, a može se razmotriti i procjena fizioterapeuta.
4. Hipermobilnost i hiperlaksitet
Koljeno može pucketati i kada su strukture koje ga stabiliziraju previše labave. Hipermobilnost i hiperlaksitet odnose se na pretjeranu pokretljivost odnosno labavost zgloba, koja često nastaje zbog smanjene napetosti ligamenata odgovornih za njegovu stabilizaciju.
Takva labavost može biti genetski uvjetovana i prisutna od rođenja, ali se može razviti i nakon ozljede ili ponavljanog opterećenja potpornih ligamenata.
Ako je čašica previše labava, može se nepravilno pomicati unutar udubljenja u kojem se nalazi. To može uzrokovati osjećaj pucketanja ili škljocanja.
U slučajevima izraženije nestabilnosti čašica može čak iskočiti iz svog položaja ili djelomično iskliznuti iz udubljenja, što se naziva subluksacija.
Hipermobilnost se može liječiti uz pomoć fizioterapeuta, koji može preporučiti odgovarajuće vježbe za jačanje okolnih struktura i ponovno uspostavljanje stabilnosti čašice. Može se procijeniti i potreba za odgovarajućom ortozom koja bi dodatno pomogla stabilizirati zglob.
Ako je nestabilnost značajna, u nekim slučajevima može se razmotriti i korektivni kirurški zahvat.
Kada pucketanje koljena nije samo bezazleni zvuk?
Samo pucketanje koljena, bez drugih simptoma, najčešće nije razlog za zabrinutost. Ako nema boli, otekline, osjećaja nestabilnosti ili gubitka funkcije, takvi se zvukovi uglavnom smatraju normalnim nalazom.
Međutim, bolno pucketanje ili osjećaj da je čašica izrazito nestabilna razlog su za razgovor s liječnikom. Pregledom se može utvrditi postoji li ozljeda ili određeno zdravstveno stanje koje zahtijeva liječenje.
Posebno je važno potražiti liječničku pomoć ako uz pucketanje primijetite:
- oticanje, crvenilo ili osjećaj topline oko koljena
- nemogućnost oslanjanja na nogu
- izraženu bol ili poteškoće pri savijanju odnosno ispružanju koljena
- osjećaj da se koljeno „zaključava“ ili zaglavljuje tijekom pokreta.
Dakle, samo pucketanje koljena ne znači nužno da je zglob oštećen. Kod velikog broja ljudi ono je dio normalnog funkcioniranja zgloba. No kada se uz zvukove pojave bol, nestabilnost, oticanje ili poteškoće s pokretanjem koljena, uzrok je potrebno provjeriti.
Otvori KEKS Pay
