Današnjim danom ušli smo u vrijeme došašća ili adventa, priprave za Božić.
Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine, u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu.
Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića, odlučio je napraviti veliki drveni vijenac i na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića.
Ovaj ritual djeci se veoma svidio, stoga je odlučeno da će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. Trinaest godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a kasnije je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatični običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera.
Salezijanski svećenik Tomislav Lukač svojedobno je istaknuo zašto je važno da obitelji kroz vrijeme došašća zajedno pale svijeće na adventskom vijencu.
Četiri su nedjelje došašća i svake nedjelje palimo jednu svijeću više.
Znači da je, kako se približavamo Božiću, sve više i više svjetla.
A to je što što za Božić dolazi Onaj koji je za sebe rekao: ,Ja sam Svjetlo svijeta.’ (Iv 8, 12)
I paleći svijeće kao obitelj, mi želimo Isusu dopustiti da nam bude svjetlo, odnosno, da nam bude putokaz u našim obiteljskim odnosima, to jest, da se u ponašanju jedni prema drugima vodimo pitanjem:
A kako bi Isus postupio na mome mjestu?
Koliko bi više ljubavi bilo u našim obiteljima kada bismo se vodili tim pitanjem.
Zato, pitajte vaše roditelje imate li u kući adventski vijenac sa svijećama, a, ako ga nemate, možete ga izraditi sami, kupiti ili naručiti.
Otvori KEKS Pay
