Jedna od ekonomski najznačajnijih štetnika krumpira, ali i drugih biljnih vrsta iz porodice Solanaceae, uključujući plavi patlidžan i rajčicu, je krumpirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata). Potječe iz Sjeverne Amerike, a na našim prostorima se pojavila tek nakon Drugog svjetskog rata. Danas je gotovo nemoguće gajiti krumpir bez njezina suzbijanja, što značajno povećava troškove proizvodnje i utječe na prinos, prenosi agroklub.ba.
Usjevi krumpira se, ovisno o vremenu sjetve i sortimenta nalaze u različitim fazama razvoja. Biljke iz ranijih rokova, namijenjene za ljetnu proizvodnju, uglavnom su u fenofazi intenzivnog porasta cime i početka zatvaranja redova, dok se usjevi namijenjeni jesenskoj proizvodnji nalaze u fazi nicanja. Vizualnim pregledom parcela može se uočiti prisustvo odraslih jedinki i položenih jaja krumpirove zlatice.
Odrasli kukci ovi štetnici su prepoznatljivi po žuto-narančastom tijelu veličine oko jednog centimetra na kojem se nalazi deset uzdužnih, crnih pruga. Prezimljavaju u zemljištu, na parcelama gdje se gajio krumpir prethodnih godina, najčešće na dubini od 10 do 30 centimetara. Na proljeće, kada se poveća temperatura zemljišta iznad 12 stupnjeva, imago izlazi na površinu i odmah se počinje hraniti novoformiranom lisnom masom.
Poslije kopulacije polaže jaja u skupinama, na naličju lista krompira. Jaja krumpirove zlatice su žute boje, veličine jedan milimetar. U razdoblju od pet do 15 dana nakon polaganja jaja, pile se crvenkasto-braun ličinke koje kasnije postaju narančaste s dva reda tamnosmeđih mrlja na obje strane tijela. Upravo one mogu napraviti najveću štetu, jer su najaktivnije i proždrljivo se hrane listovima krumpira. Ako se ne odreagira navrijeme, mogu potpuno uništiti lisnu masu što izravno utječe na prinos krumpira.
U našim agroekološkim uvjetima, ovaj štetnik ima dvije generacije godišnje. Druga generacija se najčešće javlja tijekom ljeta, a imaga te generacije već krajem kolovoza odlaze u zemljište na prezimljavanje.
S obzirom na to da je krumpirova zlatica vremenom postala rezistentna na određene hkmijske preparate, preporučuje se čitav niz agrotehničkih, bioloških i hemijskih mjera kako bi se ova štetna vrsta na vrijeme i adekvatno suzbila.
Jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera je svakako poštovanje plodoreda, jer ako krumpir godinama gajimo na istoj parceli, velika je mogućnost da će se zlatica javljati svake godine. Kako bi se prekinuo ciklus razmnožavanja, najbolje je nakon krumpira posijati ozima strna žita, kukuruz ili neku mahunarku. Bijeli i crni luk su takođe dobri predusjevi, jer djeluju repelentno na krumpirovu zlaticu.
Mehaničko uklanjanje odraslih insekata ili skidanje jaja s naličja lista je svakako moguće na manjim parcelama ili u baštama na okućnici. Na većim površinama koriste se specijalni priključni strojevi koji rade na principu usisavanja.
Kada je riječ o kemijskim mjerama borbe, u cilju suzbijanja ovi štetnici koriste se insekticidi na bazi sljedećih aktivnih tvari: acetamiprid, metaflumizon, hlorantraniprol.
Primjena kemijskih sredstava preporučuje se kada je prisutno 20 ličinki po biljci ili 20% oštećenja na lisnoj masi.
Poljoprivrednim proizvođačima se svakako preporučuje redovit obilazak i pregled usjeva kako bi se na vrijeme odreagiralo primjenom neke od navedenih mjera.
Otvori KEKS Pay
