Kada govorimo o grijanju doma, većina prvo pomisli na radijatore ili podno grijanje. No postoji još jedno rješenje koje se nakon završetka radova gotovo uopće ne vidi. Cijevi su skrivene ispod žbuke, zidovi ostaju slobodni, a toplina se širi velikom površinom prostorije. Riječ je o zidnom grijanju, sustavu koji ima još jednu zanimljivu prednost – tijekom ljeta može se koristiti i za hlađenje. To ga čini posebno zanimljivim i za naše podneblje, gdje u kontinentalnim krajevima zimi trebamo učinkovito grijanje, dok su ljeta dovoljno vruća da bez hlađenja teško možemo zamisliti svakodnevni život, piše Dom i Dizajn.
Kako zapravo radi zidno grijanje?
Princip je sličan podnom grijanju. U zidu se postavlja sustav cijevi kroz koje cirkulira voda, a zatim se cijevi prekrivaju odgovarajućom žbukom. Nakon završetka radova sustav je skriven od pogleda. Kada je uključeno grijanje, kroz cijevi prolazi topla voda, a velika površina zida predaje toplinu prostoriji.
Za razliku od klasičnih radijatora, koji prvenstveno zagrijavaju zrak oko sebe i tako stvaraju njegovo kruženje, zidno grijanje velik dio ugode postiže zračenjem topline s velike površine. Zbog toga se ugodna temperatura može postići i s relativno niskom temperaturom vode u sustavu. Prema podacima proizvođača Variotherm, zidno grijanje, ovisno o vanjskoj temperaturi, može raditi s polaznom temperaturom vode od približno 26 do 38 °C. Za usporedbu, klasičnim radijatorima može biti potrebna polazna temperatura i do 60 °C.
Isti zidovi ljeti mogu hladiti prostor
Tu dolazimo do možda najzanimljivijeg dijela. Sustav koji zimi zagrijava zidove tijekom toplijih mjeseci može raditi obrnuto. Kroz iste cijevi tada cirkulira hladnija voda, približne temperature od 16 do 20 °C, a zid preuzima višak topline iz prostorije. Tako se prostor hladi bez klasične unutarnje jedinice klima-uređaja. Nema ni karakterističnog puhanja hladnog zraka, a sustav radi vrlo tiho. Upravo zato može raditi i tijekom noći bez buke ventilatora i strujanja zraka kakvo povezujemo s klasičnom klimom. Ipak, zidno hlađenje ne treba poistovjećivati s klima-uređajem. Ono prvenstveno regulira temperaturu, dok se kod projektiranja sustava za naše vruće i osobito vlažne ljetne uvjete mora voditi računa i o vlazi te mogućnosti kondenzacije.
Odakle dolazi priča o uštedi energije?
Jedna od prednosti površinskog grijanja jest to što za rad ne zahtijeva tako visoku temperaturu vode kao klasični radijatori. Proizvođač navodi još jednu zanimljivost. Zbog načina na koji osjećamo toplinu koju zrači velika površina zida, temperatura zraka u prostoriji može biti do dva stupnja niža nego kod grijanja radijatorima, a da nam je i dalje ugodno. Prema njihovim podacima, svaki stupanj niže temperature može donijeti oko šest posto niže godišnje troškove grijanja, dok za njihov sustav zidnog grijanja navode moguću uštedu troškova grijanja do 25 posto.
Kod hlađenja brojka ide i više. Navode da se uz površinsko hlađenje ugodno možemo osjećati pri temperaturi prostorije od oko 26 °C, dok bi za usporediv osjećaj uz klasični klima-uređaj temperatura trebala biti oko 23 °C. Prema njihovim podacima, razlika može donijeti uštedu troškova energije za hlađenje do 30 posto.
Naravno, stvarna potrošnja u konkretnom domu ovisit će o nizu čimbenika – od izolacije i vanjske temperature do izvora energije, veličine grijanih površina i načina korištenja sustava.
Posebno se dobro slaže s dizalicama topline
Niska temperatura vode potrebna za površinsko grijanje otvara mogućnost kombiniranja sustava s različitim izvorima energije. Proizvođač među njima navodi dizalice topline, solarnu energiju i biomasu. Upravo je kombinacija s dizalicom topline zanimljiva kod suvremenih energetski učinkovitih kuća jer takvi izvori dobro funkcioniraju s niskotemperaturnim sustavima grijanja. Dobra izolacija pritom ostaje iznimno važna. Ni najmoderniji sustav grijanja neće ostvariti puni potencijal ako toplina nekontrolirano izlazi kroz loše izolirane vanjske zidove.
Zidovi ostaju bez radijatora, ali postoji jedna kvaka
Budući da je cijeli sustav skriven ispod žbuke, u prostoriji nema radijatora koji zauzimaju mjesto ili određuju gdje možete postaviti namještaj. To ipak ne znači da ispred grijanog zida možete staviti bilo što. Manji komadi namještaja poput radnog stola, sofe, komode ili manjih polica uglavnom ne predstavljaju problem. Veliki ormari koji prekrivaju znatan dio zida, s druge strane, mogu smanjiti učinkovitost grijanja i hlađenja. Zbog toga raspored namještaja treba uzeti u obzir još prilikom projektiranja sustava. Slično vrijedi i kada poželite objesiti sliku ili policu. Bušenje nije zabranjeno, ali morate znati gdje prolaze cijevi. Njihov se položaj može utvrditi odgovarajućim uređajem za lociranje ili, dok grijanje radi, posebnom termofolijom.
Može se ugraditi i u postojeće objekte
Zidno grijanje nije namijenjeno isključivo novogradnji. Ovakvi se sustavi mogu koristiti i pri obnovi starijih kuća i stanova, kao i u poslovnim prostorima. Postoje izvedbe koje se ugrađuju neposredno ispod žbuke, a moguće ih je prilagoditi većim i manjim zidnim površinama. Sustav se može postaviti i na strop. Kolika će površina zida biti potrebna, međutim, nije nešto što bi trebalo određivati od oka. Potrebno je napraviti proračun toplinskih gubitaka i potreba za grijanjem odnosno hlađenjem konkretnog prostora.
Jedan sustav za dva godišnja doba
Najveća posebnost zidnog grijanja na kraju nije samo to što se ne vidi. Ista površina koja tijekom zime prostoriju grije može tijekom ljeta preuzeti ulogu hlađenja. Uz to nema radijatora, nema puhanja hladnog zraka tijekom hlađenja, a temperatura se može zasebno regulirati po prostorijama. Takvo rješenje može biti posebno zanimljivo prilikom gradnje nove kuće ili temeljite energetske obnove, kada se ionako mijenjaju instalacije i završne obloge zidova. Nije riječ o rješenju koje se jednostavno doda u gotovu prostoriju bez ikakvih radova. No kada se sustav planira na vrijeme i pravilno dimenzionira, jedan gotovo nevidljivi zid može preuzeti posao koji inače povezujemo s radijatorima zimi i dijelom funkcije klimatizacije ljeti.
Otvori KEKS Pay
