"Med se ne jede metalnom žlicom" - ova tvrdnja, prenošena generacijama, zapravo je mit koji je nastao u vrijeme kada je pribor za jelo bio izrađen od aluminija. Naime, organske kiseline iz meda reagirale su s aluminijem, što je moglo utjecati na okus meda, pa čak i na njegova svojstva. Stoga se preporučivalo korištenje drvenih žlica. Danas, kada se većina pribora za jelo izrađuje od nehrđajućeg čelika, ova zabrinutost je nepotrebna. Nehrđajući čelik ne reagira s medom pa slobodno možete koristiti svoju omiljenu metalnu žlicu, prenosi agroklub.ba.
Nehrđajuči čelik (inox) idealan je za med jer je otporan na koroziju, čak i kada je u dodiru s kiselinama poput onih u medu. Higijenskiji je od drugih materijala, lako ga je čistiti i dezinficirati. Ima neutralan okus, odnosno ne mijenja okus ni miris hrane te je izdržljiv. U prošlosti, kada nije bilo dostupnog nehrđajućeg čelika kao danas, drvo se koristilo kao alternativa za izradu pribora za jelo i čuvanje vina, rakije... Drvena žlica bila je prirodna i tada jeftina opcija. Međutim, drvo ima svoje nedostatke: ono je porozno i teško se u potpunosti očisti od bakterija, a s vremenom se troši i može se raspadati. Pranje drvenih žlica u perilici posuđa ili deterdžentom nije preporučljivo jer deterdžent može prodrijeti u drvo. S druge strane, pranje samo vodom možda neće biti dovoljno za uklanjanje svih bakterija.
No, što je s koritima za otklapanje saća, vrcaljkama i slično? Naime, i korita za otklapanje saća, vrcaljke i druga oprema u pčelarstvu izrađuju se od nehrđajućeg čelika iz istih razloga kao i posuđe za med. Inox je higijenski, izdržljiv i ne utječe na kvalitetu meda. Kad se med ne bi smio jesti metalnom žlicom, i ta bi oprema trebala biti od drva, a nije. Dakle, sljedeći put kada poželite uživati u žlici meda, slobodno posegnite za onom metalnom. Ne samo da je sigurna za uprabu već je i praktičnija za održavanje higijene.
